Prema magazinu Healthline, horor filmovi mogu ublažiti stres i anksioznost, jer prema stanovištu psihologa izaziva “suočavanje sa strahovima” što je najbolji način da se oni i pobjede.

Foto: Ilustracija, pixabay

Čudovišta ispod kreveta, zombiji koji se dižu iz groba i manijaci koji drže motornu testeru nisu baš prve stvari koje padaju na pamet kada pokušavate umiriti svoj um.

Ipak, za mnoge ljubitelje horor filmova dio privlačnosti “kinematografije straha” je pronaći određeni stepen utjehe i udobnosti smješten u uzbuđenjima.

U intervjuu za dokumentarni film “Fear in the Dark” (1991.) hvaljeni režiser Wes Craven je izjavio da “horor filmovi ne stvaraju strah, nego ga oslobađaju”.

Iako sažeta Cravenova poruka je ipak govorila o slojevitoj istini: suočavanje sa stvarima koje nas plaše može biti vlastiti oblik katarze.

Više nego samo utelovljenje modela “suočavanja sa svojim strahovima”, sadržani adrenalin horor filma mogao bi zapravo biti dobar za mozak prosječnog gledaoca.

“Tridesetih godina postojala je velika zabrinutost zbog toga šta ljudi konzumiraju i da li ih to mijenja – posebno kod djece”, rekao je Andrew Scahill, docent na katedri za engleski jezik na Univerzitetu Colorado za Healthline.

No kako je film nastavio uticati na popularnu kulturu, naučnici su počeli mijenjati svoje mišljenje o tome kako je prihvaćen.

Izgradnja otpornosti

“Danas imamo ono što bismo nazvali ‘teorija surogat majčinstva’, koja u osnovi kaže da nam horor filmovi omogućuju, na neki način, da kontrolišemo svoj strah od smrti tako što nam pruža to iskustvo koje u biti nije stvarno”, kazao je Scahill.

Pojasnio je da nam naše tijelo govori da smo u opasnosti, ali znamo da smo na ovim ju bioskopima ili u svojim dnevnim sobama sigurni.

“Dopustiti sebi suočavanje sa strahom u sigurnom okruženju zapravo može biti proces terapije”, dodao je Scahill.

Prema Kurtu Oakleeu, osnivaču Oaklee Psihoterapije u San Franciscu, “surogat iskustvo” s horor filmovima slično je praksi terapije izloženosti, gdje se pacijentu u kontrolisanom okruženju predočuju stresori kako bi se smanjio njihov uticaj.

“Horori nas zapravo mogu naučiti kako se bolje nositi sa stresom u stvarnom svijetu. Tokom stresnog filma, namjerno se izlažemo podražajima koji izazivaju teskobu. Obično se ne upuštamo u iste nezdrave mehanizme suočavanja koje koristimo u stvarnom životu. Naučimo kako se nositi sa stresom u ovom trenutku. Ova praksa može se koristiti kao pomoć u upravljanju svakodnevnim stresovima i strahovima”, pojasnio je Oakli.

Oakli je ukazao i na istraživanje iz 2020. objavljeno u časopisu NeuroImage, koje je otkrilo da horor filmovi zaista mogu pokrenuti krug straha našeg tijela, stvarajući reakciju “bori se ili bježi” baš kao što to može zastrašujući događaj u stvarnom životu.

Zbog toga horor filmovi mogu i negativno uticati na neke ljude, posebno na one koji su osjetljiviji, jer ono što gledaju na ekranu može povećati osjećaj stresa i panike.

No, za druge neprestano oslobađanje napetosti koja je srž gledanja horor filmova može pomoći u oslobađanju od stresa iz svakodnevnog života, ostavljajući ih osnaženijima i izdržljivijima.