Priča datira još iz 19. vijeka.

Foto: Ilustracija/ Pexels.com

Prva pomisao na "Crni petak" su vam, vjerovatno akcije i velika sniženja, ali i ogromne gužve gdje god se okrenete. Takođe, nije neobično da dolazi i do sukoba između kupaca oko proizvoda koji su ovoga dana znatno povoljniji. Međutim, svojevrsni praznik za kupoholičare nastao je zbog vrlo tragičnog razloga.

Prvo, kada nekom datumu ili danu dodamo pridjev “crni” teško da mislimo na nešto dobro. “Crni petak” je u prošlosti imao upravo takvu, mračnu reputaciju, a za njega je i Vuk Karadžić imao zanimljivo objašnjenje.

Postoji nekoliko priča o tome zašto je baš prvi dan nakon Dana zahvalnosti postao “crni” i sve imaju veze sa američkom istorijom. Najrasprostranjenija priča kaže da zvanična upotreba termina datira još iz 1869. godine i - nema nikakve veze sa kupovinom! Taj dan je poznat po velikom padu cijene zlata što je stvaralo potrese na tržištu plemenitih metala od kojih se američka privreda oporavljala godinama.

Šta se u stvari dogodilo?

Dva poznata sa Vol strita - Džej Gould i Džim Fisk pokušala su da monopolizuju cjelokupno tržište zlata SAD. Oni su mjesecima unazad otkupljivali od manjih deoničara ogromne količine zlata, gomilali ga i tako planirali da utiču na formiranje cijene ovog plemenitog metala. Kako bi se dodatno osigurali u zavjeru su uvukli i političara Bosa Tvida čiji posao je bio da potkupljuje činovnike na visokim položajima, pa i same sudije, piše Istorijski zabavnik.

Zavjera razotkrivena

Bio je petak, 24. septembar 1869. kada je zavjera konačno otkrivena!

Predsjednik Grant je saznao za ovu manipulaciju i naredio Trezoru SAD da u opticaj pusti ogromne zalihe zlata izazvavši tako da cijene padnu. Bogatstva su stvorena i izgubljena u tom jednom, jedinom danu, bankrotirao je čak i Grantov zet, ali cilj je postignut - tročlani tandem je finansijski upropašćen, a država je nastavila da kontroliše cijenu zlata.

A termin je ostao…

Priča koja nema osnova

Iako je prilično koloritna, priča po kojoj je “Crni petak” dobio ime jer su tog dana u prošlosti vlasnici plantaža sa juga Amerike prodavala robove po sniženoj cijeni kako bi ih se otarasili pred nadolazeću zimu, samo je mit i nema istorijska utemeljenja.

Kako je “Crni petak” postao dan za šoping?

Prvo pominjanje “Crnog petka” u kontekstu koji je danas planetarno poznat vezuje se za Filadelfiju tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka. Termin je nastao među tamošnjim policajcima koji su sa zebnjom čekali ovaj dan jer se tokom njega stvarao saobraćajni kolaps zbog velikih gužvi koje su stvarali oni koji su dolazili u grad zbog ranih božićnih kupovina i da iskoriste popuste nakon Dana zahvalnosti.

Navodno, termin “Crni petak” prvi put se našao u specijalizovanom magazinu namjenjenom kolekcionarima poštanskih markica “Američki filatelist” iz 1969. godine.

Postoje i drugi dokazi koji potvrđuju da se “Crni petak” najprije odomaćio u policijskim krugovima Filadelfije. Novinar Džozep Beret svojevrmeno je u tekstu za “Večernji bilten” iskoristio “Crni petak” kako bio opisao saobraćajne gužve u gradu.

"Početkom 60-ih policijski reporter Nejtan Kleger i ja smo imali priču o Danu zahvalnosti u Filadelfiji. Izraz “Crni petak” se našao na naslovnici, a upotrebili smo ga kako bismo opisali užasnu gužvu u centru grada", napisao je Beret.

Nisu samo policajci mrzeli ovaj dan. Masovna kupovina i te kako je uticala na raspoloženje prodavaca i donosila im velike probleme. Odnos broja prodavaca i kupaca stvarao je nevolje vlasnicima radnji, jer su mnogi zaposleni željeli da produže praznični odmor posle Dana zahvalnosti tražeći bolovanje samo da bi izbjegli da rade u uslovima povećanog obima posla.

Enormna zarada za jedan dan

Vremenom su trgovci zaboravili na probleme koje nosi “Crni petak” i počeli zadovoljno da trljaju ruke jer su prihodi tokom tog dana uvijek bili rekordni, a prodavala se čak i roba koja je inače dugo stajala u magacinu.

Već 1961. stručnjaci za odnose sa javnošću počeli su da rade na promjeni slike koju je “Crni petak” imao u javnosti, kako bi ovaj dan postao sinonim za porodičnu zabavu i kupovinu. Neki su čak pokušali da pridjev “crni” zamijene pridjevom “veliki”, ali se taj naziv nije održao.

Na kraju, kada danas pogledamo gužve, grabež i povremene tuče koje izbijaju u radnjama tokom “Crnog petka” (vjerovali ili ne, u Americi je u ljudskom stampedu na radnje sa popustima bilo i mrtvih!) - naziv je nekako ostao baš onakav kakav treba da bude. Zar ne?