Jedna od najboljih crnogorskih rukometašica, Đurđina Jauković, nedavno je na utakmici Bresta doživjela novu težu povredu zbog koje je završila tekuću sezonu.

Foto: arhiva, YouTube screenshot/Rukometni savez Crne Gore

Na sreću, nakon dodatnih pregleda, Đurđini je utvrđeno “samo” istegnuće ligamenata, iako se u prvi mah činilo da se ponovila situacija iz septembra 2021. godine.

Naša “bombarderka” u razgovoru za Meridian Sport govorila je o novoj povredi, reprezentaciji, ali i situaciji u crnogorskom ženskom rukometu.

Nažalost, nedavno si doživjela novu povredu koljena, koliko je ozbiljna? Kolika pauza te čeka?

Na sreću, stigle su bolje vijesti od onih kojim smo se nadali. Nije ista povreda, u pitanju je istegnuće. Čeka me dva mjeseca odmora i terapija, nakon čega ću uraditi magnetnu. Ova sezona je za mene završena, ali ću za narednu biti spremna.

Nakon prošle povrede vratila si se, čini se motivisanija nego ikad, što se najbolje vidjelo na Evropskom prvenstvu. Koliko će biti teško vratiti se na pravi put?

Povrede su sastavni dio sporta. To je nažalost neka ružna strana našeg posla. Ipak, kad namjestiš glavu i kad si spreman na sve, onda nema prepreka. Imala sam sreće da nije ono najgore. Mislim da će mi prijati ovaj period da odmorim nakon veoma napornog tempa i da se što bolje spremim za narednu sezonu.

Prošlog novembra si sa reprezentacijom stigla do, možemo reći, senzacionalne bronze na EP. Da li si očekivala takav uspjeh?

Od prvog dana svi smo imali želju i cilj da se okitimo medaljom. Išli smo korak po korak. Nismo mnogo pričali o tome. Mislim da i dalje nisam svjesna. Tek kad vidim medalju ukapiram da je ovo stvarnost. Mislim da je ovo veliki uspjeh za sve nas. Posebno jer imamo malu bazu igračica. Zasluženo smo je osvojile, srcem, karakterom i željom i našim mentalitetom koji nam niko ne može oduzeti i koji nam je prednost u odnosu na ostale reprezentacije.

Bliže se i Olimpijske igre, prije toga i Svjetsko prvenstvo. Šta je neophodno da se “lavice” ponovo nađu na najvećoj svjetskoj sprotskoj smotri?

Prva šansa je Svjetsko prvenstvo u decembru. Tu ćemo imati neke nove igračice, bićemo bez Jovanke koja će nam dosta faliti, ali ja ne sumnjam u Dijanu Ujkić i Ninu Bulatović. Treba malo vremena za uigravanje, da proširimo rotaciju, kako bi iznijele prvenstvo na visokom nivou.

Skoro tri godine si član Bresta. Kavki su ti planovi za nastavak karijere, ostajes li u Francuskoj ili planiraš promjenu?

U Brestu sam od 2020. godine, imam još jednu sezonu ugovora. Trenutno razmišljam da se što bolje oporavim i spremim. Naravno, volim neke nove izazove i sigurno imam u planu da u skorije vrijeme promijenim sredinu, ali za sada mogu reći da sam zadovoljna u Brestu.

Sigurno pratiš dešavanja i u mlađim crnogorski selekcijama. Po tvom mišljenju, kakva je budućnost ženske reprezentacije?

Naši treneri obavljaju dobar posao u mlađim selekcijama. Nadam se da će bronza podstaći još dosta djevojčica da počnu da se bave rukometom. Kod nas to ide teže, ali važno je da svi pružaju maksimum i da to rade na nevjerovatan način. Dosta puta su nam na velikim prvenstvima prilazili strani novinari da nas pitaju šta mi imamo, jer je nerealno da sa osam-devet igračica dođemo do velikog rezultata. Nadam se da ćemo i u budućnosti velikim rezultatima “natjerati” mlađe generacije da krenu našim putem.

Godinama unazad ŽRK Budućnost je nepresušni izvor talenata. Šta misliš da je potrebno da se promijeni da bi se baza proširila kako bi se bilježili bolji rezultati?

Crna Gora je država koja ima veliki broj talentovane djece. Naš najveći problem su uslovi, pola gradova nema normalnu halu za treniranje. Nemaju osnovne uslove. Ako bi se to podiglo na veći nivo, mislim da bi privukli veći broj djece. To su neke stvari na kojima se treba raditi. Budućnost je uvijek bila klub kroz koji su prolazili svi talenti. Mislim da bi trebalo da postoje i drugi centri, akademije, gdje bi djeca učila i razvijala se… Mislim da je to nešto što nam najviše fali.