Nekadašnji reprezentativac i član generacije koja je u Malagi osvojila zlatno odličje na EP, Mlađan Janović, za Pobjedu je komentarisao nastupe "ajkula” u Japanu, uz završnu riječ nakon osmog mjesta našeg tima na SP-u.

Foto: YouTube screenshot/As10.World

“Gledajući kompletnu priču, kao neko ko je od početka u reprezentaciji i od B prvenstva stigao do šampiona Evrope, mogu da kažem da je ovo sistematsko gašenje vaterpolo sporta u Crnoj Gori. Nadam se da to rade zato što ne znaju, a ne zato što rade namjerno. Nemoguće je da ovoliko godina imamo ovakve probleme i propuste. Kada ovo kažem, ne mislim, apsolutno, na selektora i igrače. Stručni štab odlučuje o svojim stvarima, a svako od njih treba da snosi odgovornost. Odrasli su ljudi i odgovorni da shvate kada nešto ne ide. To je moje mišljenje.

Ranije su bili i neki drugi ljudi u rukovodstvu Saveza, da ih ne imenujem, i nešto se znalo. Kada smo išli na takmičenja 2008. pa nadalje, u Savezu su se znali zadaci i znalo se za odgovornost. Sadašnji Savez u posljednje dvije do tri godine je bezidejan, nema odgovornost i vrti istu priču. Kao, u kojem smo to još sportu osmi na svijetu ili Mađari su osvojili zlatnu medalju jer imaju 100 bazena, a mi nemamo. A ja ću ponoviti nešto što je poznato – 2008. godine imali smo manje bazena nego danas u Crnoj Gori i bili prvaci Evrope. Nije mi jasno kako ljudi ne shvate da postoji odgovornost, a, na kraju krajeva, ako nešto ne znaš da radiš ili nisi dorastao poslu, podneseš ostavku ili pođeš. Ovo konkretno pričam za rukovodstvo Saveza.

Vaterpolo je nacionalni sport i samim tim Savez zavređuje veliku pažnju. Savezu smo ranijih godina donosili uspjehe i po tome je bio prepoznatljiv, dok je današnji Savez kratkog daha. Nisam prorok, ali smatram da je ovo mišljenje većeg dijela javnosti. Sada je najlakše kazati – kriv je ovaj ili onaj, a smatram da se krivica treba tražiti od vrha.

Savez je institucija i funkcioniše ne samo na račun medalja već i tako što će da traži i nalazi jake sponzore, a ne da živi samo od onih koje smo mi, moja generacija, doveli prije 15 godina.

Definitivno treba da se okrenemo novom modelu jer je ovaj zastario i ne funkcioniše. Ali, nažalost, neki ljudi su u Savezu koji nijesu ni sanjali da uopšte mogu tu da budu, posebno ne na rukovodećim pozicijama. Misle da znaju da rade posao, a očigledno bi bilo najbolje da kažu da ne znaju. Zato smatram da je vrijeme da pokušamo vaterpolo i Savez da vratimo na pravi put, a ne da ga marginalizujemo kao sada.

Navešću primjer: više niko i ne zna da igra reprezentacija. Ranije su se ljudi budili u četiri ujutru i bodrili nas, sjećam se i punih lokala i navijanja, bilo je sve mnogo ljepše. Sada nije tako, vaterpolo je srozan i doveli smo ga do toga da smo srećni što smo osmi na svijetu. I stalno smo pod izgovorom zašto je to tako.

Smatram da odgovornost ne treba da snosi samo jedan čovjek, jer se posljednjih godina sistematizovano radi pogrešno. A da li sam u pravu? Pogledajte rezultate – niko ne može da kaže da je dobro ili ćemo konstantno da prikrivamo odgovornosti. Ili će se promijeniti jedan, dva čovjeka i kao nešto smo uradili. Poslije osmog mjesta u Japanu minimum tri-četiri čovjeka iz Saveza treba da pričaju o ovome, daju analizu i, na kraju krajeva, budu odgovorni, a ne samo igrači i treneri. Pitam se kakva je to želja da se ostane na mjestu u Savezu, a može biti samo gore, i čekati na medalju kao na osvježenje?

Sa vaterpolom nema zezanja, posebno ne u Crnoj Gori. Dobro znamo da postoji model kako treba da se radi, a mi ga znamo jer smo bili prvaci Evrope.

Dalje, ko je kriv što smo osmi na svijetu? Dobićemo isti odgovor: u kojem smo sportu još osmi! Ne možemo tako o vaterpolu da pričamo. Ako si bio prvak Evrope, ne možeš da kažeš: „Pa, u čemu je problem što smo osmi?“ Problem je zato što još imamo i problem u klubovima.

Da li je normalno da Primorac na stogodišnjici postojanja igra drugu Regionalnu ligu? Da li je normalno da Budva do samog kraja, odnosno, do početka takmičarskih obaveza, ne zna sa kojom će ekipom da nastupa? Ili, šta je s akademijom Kataro? Zar ne treba da se pomognu klubovi kako bi nastupali u najjačoj Regionalnoj ligi? Zar ne treba ulagati da bi se vratilo, a ne da se i dalje živi na starim lovorikama iz 2008, 2012. ili 2013. godine. I da svi zajedno pjevamo: ,,Najbolje su, najbolje, crnogorske ajkule“… A oni će i dalje da sjede na funkcijama i da govore: ,,Što smo krivi?“

Imamo primjer rukometa koji je doživio potpuno drugu dimenziju jer je došao čovjek koji zna svoj posao…”