Pronalazak netaknutih boca vina u olupini iz 1852. godine pokrenuo je polemiku o potencijalno novom načinu čuvanja vinskih boca – ispod vode.

 

Foto: Ilustracija, Pixabay

Kao i mnoge druge inovacije i ova se desila slučano. Prije 13 godina grupa ronilaca kod finskog arhipelaga Aland naišla je na olupinu broda iz 1852. godine u kojoj su, na njihovo iznenađenje, pronašli i 145 netaknutih boca šampanjca oko 50 metara ispod površine.

Uprkos tome što su sve etikete na njima odavno otpale, stručnjaci su na unutrašnjosti pampura pronašli žigove koji su im pomogli da identifikuju porijeklo.

Mnoga od njih su od proizvođača "Juglar maison" koji je nestao 1829. godine kada je vinograd preuzeo konkurent, a bilo je i 47 flaša vinarije "Veuve Clicquot" blizu Remsa.

Dvije godine nakon otkrića, 11 flaša prodato je na aukciji za ukupno 156.000 dolara. Jedna od boca „Veuve Clicquot“ prodata je za 15.000 eura.

To je bilo prije nego što je sadržaj boca ispitan, analiziran i proban. Sada vrijednost boca dostiće čak i 190.000 dolara.

Profesoru biohemije sa Univerziteta u Remsu Filipu Žandeu dat je mali uzorak iz tri boce da sprovede hemijske analize. Njegov izvještaj, objavljen u Proceedings of the National Academy of Sciences, navodi da „nakon 170 godina ležanja ispod površine mora u skoro savršenim uslovima, ove uspavane flaše šampanjca su se probudile da nam ispričaju novo poglavlje vinarstva“.

Niz stručnih enologa probao je vino i isprva ga opisao u ne tako lijepom svijetlu. Ipak, nakon što su pustili vino da odstoji u čaši i „prodiše“, počelo je da oslobađa neke prijatne arome.

Dominik Demarvilj, šef pećina i podruma vinarije "Veuve Clicquot" takođe je isprobao vina i otkrio arome voća, tartufa i meda i opisao ga kao jedan od najboljih šampanjaca na svijetu.

Žande je takođe imao priliku da isproba male doze. Njegova odluka: „U životu nisam probao ovakvo vino. Aroma je ostala u ustima tri ili četiri sata nakon isprobavanja.“