Dvostruki MVP NBA lige Nikola Jokić bio je gost podkasta čiji je domaćin njegov saigrač iz Denvera Majkl Porter Džunior.

Foto: YouTube screenshot/NBA

Razgovarajući o brojnim temama, Jokić je, između ostalog, rekao da ne voli život velike zvijezde i da bi volio da ga niko ne zna kada završi karijeru. Istakao je da mu je cilj da ga se djeca sjećaju kao oca, a ne kao košarkaša. Volio bi da nema telefon i da bude običan čovjek koji može da popije sa drugarima, ode na ručak ili jaše konje, a da niko, kako kaže, ne pravi od toga veliku stvar.

Ne pojavljuje se Nikola Jokić često u medijima, razgovori sa novinarima mu nisu omiljeni dio posla, ali je ispoštovao saigrača iz Denver nagetsa i gostovao u podkastu čiji je domaćin Majkl Porter Džunior.

Porter je na početku razgovora o brojnim zanimljivim temama konstatovao da je Jokić iz godine u godinu sve bolji na parketu, pa ga je pitao kako ostaje motivisan i nakon dvije MVP nagrade i šampionskog prstena.

"Motivacija je zapravo to što postaneš opsjednuti uspjehom i pobjedama. Mislim da je pobjeđivanje način života. Kao tim, želimo da pobijedimo svaku utakmicu. Pobjeđivanje je kao životni stil za nas i postanemo opsednuti. Zabavno nam je kada pobjeđujemo, a kada izgubimo ne osjećamo se dobro. To je moja motivacija – opsjednutost pobjedama", objasnio je Jokić.

Porter se sjetio da je kao novajlija u NBA ligi pitao Jokića kako se nosi sa pritiskom jer i u neizvjesnim završnicama ne djeluje uznemireno i uplašeno na terenu.

"Ako niste uplašeni, ako niste nervozni, ako ne osjećate pritisak, niste izabrali pravi sport. Mislim da je to normalno. Najvažnije je da se pripremiš za taj momenat. Misliš ovaj igrač, publika, igraš u gostima... Pravio sam scenarije u glavi šta može da bude u toj hali, sa tim igračem, već sam to proživio u glavi. Ponekad je drugačije, ali to te pripremi za sve što može da se dogodi. I sada imam strah i pritisak na svakoj utakmici da će me protivnički igrač pobijediti", rekao je Jokić.

"Ako promašim na zagrijavanju, idem dalje"

Saigrač je pitao Jokića i kako se priprema za utakmice i da li posao "nosi kući" ili o košarci razmišlja samo u dvoranama.

"Utakmica za mene počinje to veče i završava se kada se istegnemo, ne onda kada sat otkuca da je kraj. Kada krenem kući, završava se utakmica, to je moja rutina. Nisam opsjednut rutinom, trudim se da ne pravim od nje veliku stvar. Trudim se da krstarim svojom rutinom. Ako promašim na zagrijavanju, idem dalje. Ne opterećujem se. To mi pomaže da skinem pritisak", naglasio je Jokić.

Naveo je da razmišlja o svakom narednom protivniku i šta će uraditi na terenu.

"Volim da budem spreman, to mi skida pritisak jer znam šta će protivnici da urade. Dobro čitam akcije, znam šta će da se desi i to mi pomaže. Sjećaš se protiv Klipersa kada sam ti rekao Majk stani ovdje", podsjetili su se Jokić i Porter uz smijeh.

Na konstataciju da mu se rutina, ipak, promijenila i da djeluje kao da je sada fokusiraniji na košarku, Jokić je priznao da se dosta toga promijenilo otkako je stigao u Ameriku...

"Došao sam ovamo, recimo to tako, samo da bih to uradio. Došao sam kao treća, četvrta ili peta opcija. Bilo je drugačije, bio sam mlad, ništa nisam znao. Misliš da je to samo košarka, ali košarka je možda 20 odsto svega. Sada mogu da kažem da je košarka najlakši dio. Umoriš se, promašiš, pogodiš... Sve je to dio igre. Kada uspostaviš svoju rutinu, počinješ da učiš sve više i više. Naučio sam da treba da promijenim ishranu, da smršam, da bolje šutiram... Razvijaš se vremenom", rekao je Jokić.

"Ne volim ovaj život, mi smo samo košarkaši"

Porter kaže da je Jokić skroman, da voli da se zabavlja i da mu nikada nije bio cilj da bude poznat. Pitao ga je šta su prednosti, a šta mane kada si velika svjetska zvijezda.

"Ne volim ovaj život. Na kraju dana, mi smo samo košarkaši. Dobri smo samo u onome što radimo, ali mediji su oko nas. Naravno, plaćeni smo zbog medija i popularnosti. Neko to voli, neko ne voli. Kada završim karijeru, volio bih da me niko ne zna. Volio bih da me se djeca sjećaju kao oca, ne kao košarkaša. To je moj cilj. Da nemam telefon takođe. Samo da budem običan čovjek i da živim u trenutku. Da popijem sa drugarima, da odem na ručak, da se igram sa djecom, da jašem konje, a da niko ne pravi veliku stvar od toga. Osjećam da ako sada izađem i uradim bilo šta, bacim nešto pored kante, napraviće dramu od te male stvari. Tužan sam jer kada odem u bar, restoran ili na neku utakmicu, ljudi vade telefon i pokušavaju da me snime. To je ružno. Samo želim da živim svoj život", istakao je Jokić.

Porter priznaje da Jokić privatnost čuva za sebe. Kroz smijeh se sjetio da nije čuo ni kada se oženio, pa je iskoristio priliku da ga pita kako je upoznao svoju suprugu Nataliju.

"Znam je od kada sam imao 14 ili 15 godina. Ona je živjela pet minuta od moje kuće, bili smo prijatelji par godina i onda smo počeli da se zabavljamo. Ona je igrala odbojku u Oklahomi, pa smo imali vezu na daljinu. Nisam znao da će biti tako, ali samo se desilo. Iskreno, sve u mom životu se samo desilo, ništa od toga nisam očekivao. Sve je išlo polako i uzlaznom putanjom. Nikada nisam imao velike padove, da kucnem u drvo. Sve je išlo polako", istakao je Jokić.

"Mi smo ovdje da činimo ljude srećnim"

Na pitanje da li je ikada pomislio da može da postane najbolji košarkaš u NBA ligi, Jokić kaže da je to bilo nemoguće.

"Bio sam motivisan i nisam se opuštao. Ako počnem da razmišljam o tome, misliću da sam dobar i prestaću da radim ono što radim. Kada sam došao ovdej bio sam peta opcija. Jedne godine smo igrali Nurkić i ja zajedno i to nije ispalo dobro, pa sam tražio da ulazim sa klupe jer nismo pobjeđivali mnogo. Htio sam da igram poziciju koju treba da igram. Par mjeseci posle toga sam postao starter. Kao što sam rekao, sve polako i uzlaznom putanjom, kao i cijeli život", rekao je Jokić.

Upitan gdje sebe vidi nakon što završi košarkašku karijeru i da li će moći da živi u Srbiji, Jokić je rekao da se nada da će publicitet biti manji, pa će odlučiti šta želi.

"Vidjeću šta ću. Želim da budem sa porodicom, da provodim vrijeme sa djecom. Možda će igrati neki sport i raditi nešto zanimljivo, pa ću ih pratiti. Ostalo vrijeme ću provoditi sa konjima. Imam nekoliko konja van Srbije - u Italiji, Švedskoj i Francuskoj. Možda ću se trkati, želim da budem džokej, da proputujem svijet ili Evropu", ispričao je Jokić.

Pomalo filozofski, pitao je Porter Jokića i koja je njegova svrha, šta mu je cilj...

"Ako se sjećaš, kada smo osvojili titulu, objavili su video-snimak sa ljudima koji slave kod kuće. Evo naježio sam se. Imamo uticaj na toliko ljudi igrajući košarku i to mi je cilj i svrha - da činim ljude srećnim. Osjećao sam više olakšanje nego radost kada smo osvojili titulu, ali kada sam vidio taj snimak, koga sve inspirišemo i ko sve slavi naš uspjeh, pomislio sam da je to velika stvar. A na kraju dana, samo igram košarku. Mi smo ovdje da činimo ljude srećnim", istakao je Jokić.