Učili smo da je Zemlji potrebno 365 dana da napravi pun krug, ali to putovanje traje oko 365 i još četvrt dana. Prestupne godine postoje i pomažu da se kalendar od 12 mjeseci uskladi sa kretanjem Zemlje oko Sunca.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Ova godina je prestupna, jer umjesto 365 ima 366 dana. Znači da februar mjesec ima 29. dana. Prestupna je svaka četvrta godina prema gregorijanskom kalendaru koji koristi većina svijeta.

Prestupne godine veoma su važne za planetu i bez njih naše godine izgledale bi drugačije.

Dvadesetdeveti februar naziva se i prestupnim danom, a mnogi ga vezuju za različita sujeverja i neobične običaje. Svake četvrte godine preostali sati se sabiraju.

Prestupne godine postoje jer je jedna godina u gregorijanskom kalendaru nešto kraća od solarne, zbog vremena koje je potrebno da Zemlja obiđe krug oko Sunca.

Kalendarska godina ima tačno 365 dana, a solarna otprilike 365,24 dana, odnosno 365 dana, pet sati, 48 minuta i 56 sekundi.

Ideja o prestupnim godinama datira još iz perioda Rima, kada je kalendar imao 355 dana, umjesto 365, a on je bio napravljen na osnovu mjesečevih ciklusa i faza.

Rimljani su primijetili da njihov kalendar nije u skladu sa godišnjim dobima, pa su počeli da dodaju dodatni mjesec, koji su nazvali Marcedonijus, svake dvije godine kako bi nadoknadili dane koji nedostaju.

Godine 45. prije nove ere, rimski car Julije Cezar uveo je solarni kalendar, zasnovan na kalendaru koji je razvijen u Egiptu. Svake četiri godine februar dobija dodatni dan da kalendar bude u skladu sa Zemljinim putovanjem oko Sunca. U čast Cezara, ovaj sistem je još poznat kao Julijanski kalendar.

Poslednje „štimanje“ kalendara

Kako je vrijeme odmicalo, ljudi su shvatili da putovanje Zemlje nije bilo tačno 365,25 dana, trebalo joj je 365,24219 dana, a to je 11 minuta manje. Dodavanje cijelog dana svake četiri godine je zapravo bila malo veća korekcija nego što je bilo potrebno.

Papa Grgur Trinaesti je 1582. godine potpisao naredbu koja je imala malu korekciju. I dalje bi postojala prestupna godina svake četiri godine, osim u „vjekovnim“ godinama – godinama  koje su djeljive sa 100, na primjer 1.700 ili 2.100.

Možda zvuči kao zagonetka, ali ovo prilagođavanje je učinilo kalendar još preciznijim, pa je tada i nastao Gregorijanski kalendar.

A da nismo imali prestupne godine?

Da kalendar ne pravi tu malu korekciju svake četiri godine, ne bi bilo usklađenosti sa godišnjim dobima. Tokom vjekova, nastao bi problem, pa bi se solsticij i ravnodnevnica  dešavali u različito vrijeme. Za otprilike 700 godina ljeto na severnoj hemisferi počelo bi u decembru, a ne u junu mjesecu.

Drugi kalendari širom svijeta imaju svoje načine održavanja vremena. Jevrejski kalendar, koji regulišu Mjesec i Sunce, je kao velika slagalica sa ciklusom od 19 godina. S vremena na vrijeme, dodaje se prestupni mjesec kako bi se osiguralo da se posebne proslave dešavaju u pravo vrijeme.

Islamski kalendar je još jedinstveniji. Prati faze Mjeseca i ne dodaje dane. Pošto lunarna godina traje samo 355 dana, ključni datumi u islamskom kalendaru pomjeraju se 10 do 11 dana svake godine po solarnom kalendaru.

Tako Ramazan, islamski mjesec posta, ove godine pada u deveti mjesec islamskog kalendara. U 2024. godini biće u periodu od 11. marta do 9. aprila, 2025. godine od 1. do 29. marta, a 2026. godine slaviće se od 18. februara do 19. marta.

Učenje od planeta

Astronomija je nastala kao način da se shvati naš svakodnevni život, povezujući događaje oko nas sa nebeskim pojavama. Koncept prestupnih godina pokazuje kako su ljudi od ranog doba pronalazili red u uslovima koji su izgledali haotični.

Jednostavni, nesofisticirani ali efikasni alati, nastali iz kreativnih ideja drevnih astronoma i vizionara, pružili su prve poglede na razumijevanje prirode oko nas.

Neke  drevne metode, kao što su astronomija i liste astronomskih objekata opstali su do danas, otkrivajući bezvremensku suštinu naše potrage za razumijevanjem prirode.