Kako god da zovete pastu karbonara, za mnoge ovo je jedno od omiljenih jela.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Za početak, da razjasnimo jednu stvar – ispravno se kaže karbonarA, i ne znamo u kom momentu su je određeni prekrstili u karbonarE, piše City Magazin.

Karbonara, današnji simbol Rima, recept obožavan u cijelom svijetu, ima nejasnu istoriju, nema precizan datum rođenja, a ni majku ni oca.

Riječ je o receptu koji je nastao posle Drugog svjetskog rata, dijelom američkim, dijelom napuljskim, dijelom iz Abruca, a tek poslije mnogo godina postao je tradicionalni rimski recept. Na sajtu Roma Today pokušali su da objasne istoriju ovog jela, da otkriju anegdote i tajne…

Porijeklo paste karbonara

Recept za pastu karbonara počeo je da se pojavljuje 1944. godine. Kažu da su američki vojnici tokom Drugog svjetskog rata probali pastu „cacio e ova“ koju su pripremali rudari iz Abruca u oblasti L’Akvila i to bi moglo da dovede do naziva „karbonara“. Odatle je dodavanje slanine „guanciale“ (od obraza) došlo gotovo prirodno, takođe zbog područja u kome je recept napravljen, a možda i dimljene slanine, čuvene „bacon“ , uvezene direktno iz Sjedinjenih Država.

Međutim, ima i onih koji porijeklo karbonare pripisuju Napulju. Period je uvijek isti, 1944. godina. Američke trupe su voljele „uličnu hranu” koju su služile na tezgama u Napulju, ono što ćemo danas zvati „brza hrana”. Voljeli su tipičnu „pizza a portafoglio“ (pica presavijena kao sendvič, poslužena u papiru) i brzo kuvane špagete začinjene sirom i biberom.

Čini se da je jednog dana američki vojnik, smatrajući taj tanjir špageta beznačajnim, dodao takozvani „Razione K“, koji se sastojao od jaja u prahu, slanine i tečne pavlake. Recept koji vas danas tjera na jezu, ali koji bi mogao biti predak naše voljene paste.

Iz tog neuravnoteženog i veoma američkog recepta, Napolitanci su radili na sastojcima i nastala je karbonara. Ubrzo se recept proširio na Rim koji ga je učinio svojim, prisvojio ga za sve namjere i svrhe, i od njega napravio „mit“.