Rast upotrebe plastike je toliki da neke projekcije predviđaju da bi čak mogla da se utrostruči na globalnom nivou do 2060. godine.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Potrebni su nam veći obim reciklaže i upravljanja otpadom, a ako ne smanjimo proizvodnju i potrošnju nećemo moći da se nosimo sa količinom plastike za 10 godina, upozorava norveška ministarka za međunarodni razvoj En Beate Tvinereim.

Svijet neće biti u stanju da se nosi sa ogromnom količinom plastičnog otpada za jednu deceniju, ukoliko ne pristanemo na ograničenje proizvodnje, upozorila je kopredsjedavajuća koalicijom ključnih zemalja uoči pregovora o suzbijanju globalnog zagađenja plastikom.

Govoreći prije završne, ključne runde pregovora UN o prvom globalnom sporazumu o rješavanju problema plastičnog otpada, u Busanu, u Južnoj Koreji, ove nedjelje, norveška ministarka za međunarodni razvoj En Beate Tvinereim, priznala je da postoji raskol između zemalja koje proizvode plastiku i onih drugih.

Ministarka Tvinereim predstavlja više od 60 zemalja sa „visokim ambicijama“, predvođenih Ruandom i Norveškom, koje žele da se problem zagađenja posmatra kroz cijeli životni ciklus plastike. To znači da bi proizvodnja morala da bude znatno smanjena.

Iako „savršeni sporazum“ možda neće biti moguć zbog snažnog otpora koji uglavnom dolazi iz zemalja koje proizvode naftu, Tvinereimova se nada da bi se mogao postići dogovor koji bi vremenom mogao postati bolji.

„Nećemo sklopiti savršen sporazum. Ali moramo ići dalje. I mislim da hoćemo. Odlučila sam da se nadam. Sa koalicionim zemljama sa visokim ambicijama, nastavićemo da pokazujemo da postoji velika grupa zemalja koja se drži svojih ambicija. Svijetu je sada očajnički potrebno vođstvo i neke dobre vijesti“, istakla je ministarka Tvinereim.

Ove godine su različiti istraživači pronašli mikroplastiku u svakom uzorku placente koji su testirali; u ljudskim arterijama, gdje se plastika dovodi u vezu sa srčanim i moždanim udarom; u testisima ljudi i spermi, pružajući tako dokaze o sveprisutnosti plastike i opravdanosti brige zbog zdravstvenih rizika.

Stanje sa plastikom je široko prepoznato kao prijetnja ljudskom zdravlju, biodiverzitetu i klimi. Dvije godine nakon istorijskog sporazuma 175 zemalja o usvajanju mandata za pregovore o globalnom, pravno obavezujućem sporazumu koji bi se bavio čitavim životnim ciklusom plastike, delegati su i dalje podijeljeni oko toga šta da rade, a rok se približava.

Zastoj je nastao zbog spora oko potrebe za smanjenjem obima industrija plastike. Prethodni razgovori, u aprilu, nisu donijeli dogovor o tome da se ciljevi proizvodnje – koji se smatraju ključnim za suzbijanje plastičnog otpada – postave u centar sporazuma.

Thank you @WWF for your important work in addressing plastic pollution. Ahead of the last negotiations I’ve received 44 000 signatures pushing for a global treaty to end plastic pollution. I will bring these with me and do my best to secure a deal in Busan! pic.twitter.com/DuFHcw4mZC

— Anne Beathe Tvinnereim (@AnneBeathe_) November 22, 2024

Posljednja runda razgovora, koja počinje u ponedjeljak i treba da se završi 1. decembra, je ključna.

„Potrebni su nam veći obim reciklaže i upravljanja otpadom, naravno, ali ako ne smanjimo proizvodnju i potrošnju nećemo moći da se nosimo sa količinom plastike za 10 godina“, upozorava Tvinereimova.

Trostruka količina plastike do 2060. godine

Rast upotrebe plastike je toliki da neke projekcije predviđaju da bi čak mogla da se utrostruči na globalnom nivou do 2060. godine. Najveće povećanje se očekuje u podsaharskoj Africi i Aziji.

Takođe se predviđa da će se plastični otpad utrostručiti do 2060. godine, pri čemu će polovina završiti na deponijama, a manje od petine će biti reciklirano. Nije bilo teško shvatiti da nam je potreban sporazum o „postupnom ukidanju“ plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu na globalnom nivou, kao i zabrana otrovnih hemikalija u plastici, uključujući onu koja je u kontaktu sa hranom i u dječjim igračkama, naglasila je ministarka Tvinereim.

U mnogim zemljama već su na snazi zabrane plastike za jednokratnu upotrebu. Parcijalni pregovori su doveli do različitih stavova, a zemlje sa velikom industrijom fosilnih goriva kao što su Saudijska Arabija, Rusija i Iran, nazvane „grupom istomišljenika“, izbjegavale su smanjenje proizvodnje i naglašavale upravljanje otpadom kao glavno rešenje za krizu.

Zemlje u razvoju, koje snose posledice prevelike proizvodnje plastike koja preplavljuje njihove neadekvatne sisteme za preradu otpada, pozivaju na smanjenje proizvodnje na globalnom nivou. Neizvjesnost koja prati pregovore je pogoršana stavom SAD. Amerika je jedan od najvećih proizvođača plastike i nedavno je signalizirala da će podržati sporazum koji poziva na ograničavanje proizvodnje.

Međutim, povratak Donalda Trampa, zagovornika fosilnih goriva, na mjesto predsjednika SAD u januaru, doveo je do sumnji. Amerika je dobrodošla da se pridruže koaliciji, istakla je Tvinereimova. Takođe, postojala je prilika da Kina i drugi pokažu vođstvo.