Svi smo to iskusili: usred ste razgovora, želite da izgovorite riječ, ime ili naslov, i… ništa. Znate da znate – skoro da možete da osjetite tu riječ – ali ona jednostavno ne dolazi. Ovaj fenomen, poznat kao riječ „na vrh jezika“, fascinantan je i frustrirajući. Ali šta se tačno dešava u mozgu tokom ovih trenutaka? Naučnici su istraživali ovo pitanje, otkrivajući vrlo intrigantne procese, napisao je za The Conversation Frederic Bernar, profesor neuropsihologije Univerziteta u Strazburu.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Kada je riječ „na vrh jezika“, više djelova mozga kreću u akciju, radeći na lociranju termina koji nedostaje. Zamislite grupu ljudi koja grozničavo pretražuje biblioteku za određenom knjigom. Slično tome, mozak mobiliše specifične oblasti da pomognu u ovoj potrazi. Tri regije, posebno, igraju ključne uloge: prednja cingularna moždana kora, prefrontalni korteks i insularni korteks – napisao je on i dodao:

- Prednja cingularna moždana kora i prefrontalni korteks su dio mreže odgovorne za kognitivnu kontrolu i obavljaju komplementarne uloge kada je riječ nedostižna. Prednja cingularna kora djeluje kao supervizor, signalizirajući da postoji konflikt: „Znam ovu riječ, ali ne mogu da je se sjetim!“ U međuvremenu, prefrontalni korteks procjenjuje i verifikuje informacije koje se pojavljuju tokom pretrage, osiguravajući da se ono što je pronađeno poklapa sa onim što tražite. Insula, dublja i manje vidljiva regija mozga, doprinosi fonološkom pronalaženju – pomažući pristupu zvukovima koji čine riječi. Koristeći alate kao što je funkcionalna magnetna rezonanca (fMRI), istraživači su posmatrali kako ove oblasti mozga sarađuju tokom takvih trenutaka. Kao da ove regije sarađuju poput kolega koje rješavaju težak problem, udružujući svoje napore da pronađu riječ koja nedostaje.

Zanimljivo je da ovo frustrirajuće iskustvo postaje sve češće kako starimo, navodi Bernar.

- Studije pokazuju da djelovi mozga uključeni u pronalaženje riječi – posebno prednja cingularna kora i insula – vremenom imaju tendenciju da atrofiraju. To znači da gube dio svoje efikasnosti, poput nekadašnje netaknute biblioteke koja postaje neorganizovana, sa pogrešno postavljenim knjigama i loše obilježenim policama. Kao rezultat toga, pronalaženje „knjige“ ili, u ovom slučaju, riječi, postaje izazovnije. Na primjer, istraživanje je pokazalo da je kod starijih odraslih insula manje aktivna tokom pokušaja pronalaženja riječi. Ova smanjena aktivnost narušava sposobnost sastavljanja fonoloških elemenata riječi, čineći trenutke kada je neka riječ „na vrh jezika“ češćim. Što je insula više pogođena starenjem, teže je povratiti riječi koje su inače poznate – naveo je ekspert.

On dodaje da je, uprkos povećanoj učestalosti sa starenjem, fenomen reči „na vrh jezika“ potpuno normalan.

- Sve to pokazuje složenost mozga, da se čak i naizgled jednostavni zadaci – kao što je pronalaženje riječi – oslanjaju na koordiniranu akciju mnogih oblasti mozga. Osim toga, postoje načini da se ublaže efekti starenja na pronalaženje izgubljene riječi. Jedna strategija uključuje izgradnju onoga što naučnici nazivaju kognitivna rezerva – zaštitni faktor ojačan intelektualnim, fizičkim i društvenim aktivnostima. Ova rezerva pomaže da se poboljšava zdravlje mozga i ublažava kognitivno starenje, čineći pronalaženje riječi lakšim čak i kada starimo – napisao je Bernar.

Sledeći put kada vam reč bude na vrh jezika, dodao je, sjetite se da vaš mozak naporno radi pokušavajući da je pronađe.

- Djelimične informacije – kao što su određeni zvukovi ili srodne riječi – mogu se prvo pojaviti, podstičući vas da nastavite da pretražujete. Ako vam riječ ne padne na pamet odmah, napravite pauzu i pokušajte ponovo kasnije sa bistrom glavom. Ovi trenuci su svjedočanstvo složenosti i izuzetne efikasnosti mozga– zaključio je on.

Izvor: telegraf.rs