U savremenom društvu još uvijek postoji određena stigmatizacija kada osobe u svojim tridesetima ne voze automobil.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Dok je takav fenomen u velikim urbanim sredinama relativno uobičajen zbog ograničenih parkirnih kapaciteta i dobro razvijenog javnog prijevoza, u manjim mjestima i ruralnim područjima takva situacija često izaziva čuđenje.

Nova studija britanskog Social Market Foundationa (SMF), temeljena na podacima tamošnjeg Ministarstva saobraćaja, otkriva značajnu povezanost između zaisnosti o automobilu i osjećaja usamljenosti, posebno u ruralnim sredinama, piše Independent.

Zavisnost o automobilu dovodi do usamljenosti

"Naša analiza pokazuje statistički značajnu vezu između zavisnosti o automobilu i usamljenosti koja se povećava za čak 5 posto za svakih 20 posto smanjenog zadovoljstva javnim prevozom i aktivnim načinima prevoza. Nedostatak alternativa automobilu doprinosi rastu osjećaja izoliranosti", navodi SMF.

Iako povezanost ne podrazumijeva nužno uzročnu vezu, nije iznenađujuće da vožnja automobilom često predstavlja izvor stresa. Automobili izoliraju ljude jer ih odvajaju jednih od drugih, stvarajući osjećaj usamljenosti i takmičarskog odnosa prema drugim vozačima umjesto osjećaja zajedništva.

Prema istraživanju Avive iz 2023. godine, više od trećine vozača osjeća anksioznost za volanom, a gotovo polovina  tvrdi da to utječe na njihovu sposobnost vožnje. Neka istraživanja pokazuju da dugotrajna vožnja izaziva fiziološki stres koji povećava nivo kortizola, hormona stresa. Nasuprot tome, biciklisti su značajno manje izloženi stresu.

Aktivni oblici, poput hodanja ili vožnje bicikla, omogućuju ljudima bolju uspostavu kontakata, što pozitivno utiče na samopouzdanje i poboljšava raspoloženje, navodi se u jednoj studiji. Istraživanje provedeno 2019. godine pokazalo je da samo 20 minuta boravka u prirodnom okruženju značajno smanjuje nivo hormona stresa.

Javni prevoz  pruža značajnu prednost u obliku mogućnosti socijalnih interakcija. Prema istraživanju objavljenom 2024. godine u časopisu The Journal of Positive Psychology, čak i kratke i površne komunikacije s nepoznatim osobama, poput smijanja ili kratkog razgovora, mogu smanjiti osjećaj usamljenosti. Korištenje javnog prevoza takođe doprinosi osjećaju zajedništva jer putnici zajednički doživljavaju situacije poput kašnjenja ili gužvi. 

Uz to, aktivni oblici prevoza, poput hodanja i vožnje bicikla, potiču oslobađanje endorfina, hormona sreće koji smanjuju anksioznost i promoviraju opuštanje. Ove aktivnosti ne doprinose samo mentalnom zdravlju, već i tjelesnoj kondiciji. Nasuprot tome, vožnja automobilom ne samo da vas udaljava od drugih ljudi, već može podstaći i agresivno ponašanje na cesti. Prema podacima iz 2023. godine, agresivna vožnja uzrokovala je tisuće prometnih nesreća i stotine smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji.

"U savremenom društvu previše ističemo samostalnost, često zaboravljajući koliko nam je važna pripadnost zajednici. Ponekad je upravo traženje pomoći od drugih najbolji način za jačanje međuljudskih veza i osjećaja pripadnosti", zaključuje novinarka Helen Kofej.