Godišnje se u Crnoj Gori zabilježi 25 novih slučajeva raka štitaste žlijezde. U prva tri stadijuma bolesti desetogodišnje preživljavanje skoro 100 odsto, kažu ljekari.

Foto: arhiva, Kolektiv.me

Najčešći poremećaji rada štitaste žlijezde su smanjena funkcija - hipotiroidizam i povećana funkcija - hipertiroidizam. Prvenstveno, uzroci su autoimune bolesti, kazala je u Linku Radija Crne Gore internistkinja - endokrinološkinja u Kliničkom centru Crne Gore dr Zlata Kovačević.

"Hašhimoto tiroiditis je najčešći uzrok hipotiroidizma, a Gravesova bolest hipertiroidizma. Mogući su i drugi faktori rizika, poput genetike i drugih oboljenja, zatim ako su pacijenti zračeni zbog karcinoma. Utiče i savremeni nač̣in života, stres, upotreba telefona, neodgovarajuća ishrana. Da bi bolje shvatili značaj i simptome do kojih dolazi usljed poremećaja rada štitaste žlijezde, treba naglasiti da ta mala žlijezda luči hormone koji su glavni regulatori rada većine organa u našem tijelu. Oni utiču na krvni sistem, utiču na rad srca, rad respiratornog sistema, utiču na metabolizam lipida, ugljenih hidrata i proteina, utiču na reproduktivnu funkciju, na osjećaj toplote, na potrošnju kiseonika i sveukupan bazalni metabolizam. Treba pomenuti da dosta često zbog poremećaja rada štitaste žlijezde nastaju čvorići, čija se učestalost kreće oko 30 do 50% u opštoj populaciji. Simptomatologija štitaste žlijezde zavisi od toga koji je vid bolesti. Ukoliko govorimo o smanjenoj funkciji, najčešće tegobe su povećanje tjelesne težine, umor, malaksalost, smanjen kvalitet kose, noktiju, kognitivne smetnje, poremećaj lipida, a ako je povećana funkcija štitaste žlijezde, javljaju se tegobe poput znojenja, nemira, nervoze, razdražljivosti, ubrzanog rada srca, nesanice, gubitka u tjelesnoj masi itd. Ukoliko govorimo o hipotireozi, tu je uglavnom terapija doživotna, supstitucija levotiroksinom, a u slučaju hipertireoze, terapija nije doživotna. Planira se u zavisnosti od kliničkog statusa. Ukoliko nije moguće ljekovima riješiti problem, hirurgija je definitivan vid liječenja", objasnila je dr Kovačević.

Pored terapije, jako je važno uzimanje suplemenata, pogotovo selena i cinka koji su jako bitni za sintezu i metabolizam tiroidnih hormona. Takođe treba biti oprezan prilikom korišćenja mineralnih voda koje imaju veliku količinu joda u sebi, istakla je dr Kovačević.

"Što se tiče preventivnih pregleda štitaste žlijezde, osobe koje nemaju tegobe i koje su bez porodičnog opterećenja, prema riječima dr Kovačević, sa navršenih 30 godina treba da provjere hormonski status. ,,Kasnije, u zavisnosti od nalaza, planira se naredna pretraga, otprilike jednom godišnje ili jednom u dvije godine. Naravno, kod osoba koje imaju i neke faktore rizika, komorbiditete, neka druga autoimuna oboljenja ili pozitivnu porodičnu anamnezu, zatim žene koje planiraju trudnoću, tu se hormonski status provjerava ranije. U prevenciji poremećaja štitaste žlijezde, svakako je važan i pravilan higijensko-dijetetski režim, dovoljno sna, adekvatna fizička aktivnost, te da se kanališe brzina svakodnevnog života i stres, koliko je to moguće", ukazala je dr Kovačević.

U određenom broju slučajeva neophodna je hirurgija štitaste žlijezde, kazao je u Linku načelnik Centra za endokrinu hirurgiju Kliničkog centra Crne Gore dr sc.med. Aleksandar Filipović koji je i direktor Poliklinike najveće zdravstvene ustanove u našoj zemlji. Indikacije za operativno liječenje štitaste žlijezde su tri grupe oboljenja.

"Na prvom mjestu su poremećaji funkcije, bilo da se radi o hipertireozi, koja više ne može da se liječi ljekovima, bilo da je riječ o hipotireozi, kod koje se tokom vremena detektuju čvorovi. Druga grupa oboljenja su tumori štitaste žlijezde. Mogu biti benigni i maligni. Benigni su dominantni, a maligni se javljaju u znatno manjem broju slučajeva, samo u 5%. Najčešći maligni tumor koji se javlja je klasična forma papilarnog karcinoma. Tu se bilježi desetogodišnje preživljavanje kod skoro 100 % pacijenata u prve tri faze bolesti. Tek u četvrtom stadijumu, kad se pojavljuju udaljene metastaze, značajno je manje preživljavanje, kao što je i kod ostalih malignih tumora. Operacije štitaste žlijezde rade se i preventivno kod pacijenata sa familijarnom formom medularnog karcinoma. Inače, godišnje operišemo oko 200 pacijenata, već dugi niz godina, od 1994. kada je formirano Odjeljenje. Imamo dva operativna dana, srijedom operišemo tri pacijenta i petkom popodne još dva. Naravno, ukoliko ima hitnih bolesnika, što je veoma rijetko u tiroidnoj hirurgiji, ali ih ima, oni se svakako rade popodne ili uveče, kao hitna hirurgija", objasnio je dr Filipović.

Naveo je da imaju 25 novootkrivenih karcinoma godišnje i da se u tim situacijama radi radikalnija hirurgija.

,,Odstranjuje se cijela štitasta žlijezda sa pripadajućim limfnim čvorovima i traži se histološka potvrda. Potom pacijenti idu na konzilijum, koji postoji već 20 godina. Konzilijum dalje upućuje pacijente na radioaktivni jod. Prati ih i svakih šest mjeseci rade se ultrazvučni pregledi, tumor markeri i hormoni. Ako dođe do pojave recidiva bolesti, a najčešći je u vidu limfogenih metastaza, pacijente ponovno šalju hirurgu. Mi tada radimo drugu vrstu operacije. Inače, već deset godina u Kliničkom centru se koriste novi aparati za svu hirurgiju, pa tako i za tiroidnu hirurgiju. Ta aparatura je prvenstveno namijenjena za hirurgiju žlijezda, kako dojke, tako i štitaste žlijezde. Riječ je o visokofrekventnom ultrazvučnom ablatoru i ligašuru koji radi na bazi bipolarne električne sprovodljivosti. Vrlo su precizniji aparati. Oporavak je mnogo brži. Poslije tih operacija nema krvarenja i nema korišćenja klasične hirurgije kao što je to bilo nekada. Manji je rez i svakako je bolji estetski efekat", zaključio je dr Filipović.