Kako rast globalnih temperatura ubrzava topljenje morskog leda u Arktičkom okeanu, otvaraju se nove plovne rute koje su ranije bile zaleđene i neprohodne, što je izazvalo pravi boom brodskog saobraćaja.

Foto: Ilustracija /Pixabay

Povećanje pomorskog saobraćaja u Arktiku, koje je dodatno došlo u fokus nakon što je predsjednik Donald Trump zagovarao da Sjedinjene Američke Države preuzmu kontrolu nad Grenlandom, ima visoku ekološku cijenu: crni ugljik, odnosno čađ, koja se ispušta iz brodova i čini da se led topi još brže.

Više država ovih dana na sastancima s međunarodnim regulatorima za pomorski saobraćaj zagovara uvođenje čišćih goriva koja izazivaju manje zagađenje.

Lednici, snijeg i led prekriveni čađi iz brodskih dimnjaka imaju znatno manju sposobnost reflektiranja sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, toplota Sunca se apsorbira, što dodatno doprinosi tome da je Arktik najbrže zagrijavajuće područje na Zemlji. Zauzvrat, topljenje arktičkog morskog leda može utjecati na vremenske obrasce širom svijeta.

"To se pretvara u beskonačni ciklus dodatnog zagrijavanja. Moramo regulisati emisije, a posebno crni ugljik. Oboje je u Arktiku potpuno neregulisano", kaže Sian Prior, glavna savjetnica u organizaciji Clean Arctic Alliance, koaliciji nevladinih organizacija fokusiranih na Arktik i pomorski saobraćaj.

U decembru su Francuska, Njemačka, Solomonska Ostrva i Danska predložile da Međunarodna pomorska organizacija (IMO) obaveže brodove koji plove arktičkim vodama da koriste tzv. "polarna goriva", koja su lakša i emituju manje ugljičnog zagađenja od široko korištenih brodskih goriva poznatih kao rezidualna.

Prijedlog uključuje korake koje bi kompanije morale poduzeti da bi se uskladile s pravilima, kao i geografsko područje primjene – sve brodove koji plove sjeverno od 60. paralele. Očekivalo se da će prijedlog ove sedmice biti predstavljen Odboru IMO-a za sprečavanje i odgovor na zagađenje, a moguće i drugom odboru u aprilu.

Zabrana upotrebe jedne vrste rezidualnog goriva poznatog kao teško loživo ulje u Arktiku, koja je stupila na snagu 2024. godine, do sada je imala tek skromne učinke, dijelom zbog brojnih rupa u pravilima.

Pritisak da se smanji crni ugljik, za koji su studije pokazale da ima zagrijavajući učinak 1.600 puta veći od ugljičnog dioksida u periodu od 20 godina, odvija se u trenutku sukobljenih interesa, kako na međunarodnom nivou, tako i među državama koje imaju obalu na Arktiku.

U posljednjim mjesecima, povremeni Trumpovi komentari o potrebi da se "posjeduje" Grenland radi jačanja američke sigurnosti otvorili su niz pitanja - od suvereniteta Grenlanda do budućnosti NATO saveza. Zagađenje i druge ekološke teme u Arktiku potisnute su u drugi plan.

Trump, koji je klimatske promjene nazvao "prevarom", također je napadao globalne politike usmjerene na borbu protiv njih. Prošle godine se očekivalo da IMO usvoji nova pravila o uvođenju naknada za emisije ugljika u pomorskom saobraćaju, za koja su zagovornici tvrdili da bi natjerala kompanije da koriste čišća goriva i gdje je moguće elektrifikuju flote.

Tada je intervenisao Trump, snažno lobirajući da države glasaju protiv. Mjera je odgođena za godinu, a njene šanse su, u najboljem slučaju, neizvjesne. U takvim okolnostima teško je očekivati da će IMO brzo napredovati s trenutnim prijedlogom o ograničavanju crnog ugljika u Arktiku.

Čak i unutar arktičkih država, koje su najviše pogođene crnim ugljikom i drugim zagađenjima iz brodskog saobraćaja, postoje unutrašnje tenzije oko takvih regulacija. Island je dobar primjer. Iako je ta zemlja svjetski lider u zelenim tehnologijama poput hvatanja ugljika i korištenja geotermalne energije za grijanje, konzervacionisti kažu da je manje napredovala u regulisanju zagađenja u svojim morima. Razlog je veliki utjecaj ribarske industrije, jedne od najvažnijih grana islandske privrede.

"Industrija je zadovoljna profitima, nezadovoljna porezima i ne bavi se temama poput klime ili biodiverziteta", kaže Arni Finnsson, predsjednik Upravnog odbora Islandske asocijacije za zaštitu prirode.

Finnsson dodaje da su troškovi korištenja čišćih goriva ili elektrifikacije flota također izazvali otpor.

"Mislim da se vlada polako budi, ali i dalje mora čekati da industrija ribolova kaže 'da'", rekao je.

Island još nije zauzeo zvaničan stav o prijedlogu za uvođenje polarnih goriva. U saopćenju islandsko Ministarstvo okoliša, energetike i klime navodi da je prijedlog "pozitivan s obzirom na njegovu svrhu i osnovni sadržaj", ali da je potrebno dodatno razmatranje. U saopćenju se dodaje i da Island podržava snažnije mjere za suzbijanje emisija iz pomorstva i smanjenje crnog ugljika.

Zagađenje čađom u Arktiku je poraslo kako sve više teretnih brodova, ribarskih plovila, pa čak i pojedinih kruzera, plovi vodama koje povezuju najsjevernije dijelove Islanda, Grenlanda, Kanade, Rusije, Norveške, Finske, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država.

Između 2013. i 2023. godine broj brodova koji ulaze u vode sjeverno od 60. paralele porastao je za 37 posto, prema podacima Arktičkog vijeća, međuvladinog foruma kojeg čini osam država s teritorijom na Arktiku. U istom periodu, ukupna pređena udaljenost brodova u Arktiku povećana je za 111 posto.

Emisije crnog ugljika također su porasle. Prema studiji koju je izradila organizacija Energy and Environmental Research Associates, 2019. godine je iz brodova sjeverno od 60. paralele ispušteno 2.696 metričkih tona crnog ugljika, dok je 2024. taj iznos narastao na 3.310 metričkih tona. Studija je pokazala da su ribarska plovila najveći izvor crnog ugljika.

Utvrđeno je i da će zabrana teškog loživog ulja iz 2024. godine dovesti tek do malog smanjenja emisija crnog ugljika. Iznimke i izuzeća omogućavaju pojedinim brodovima da ga koriste sve do 2029. godine.

Ekološke organizacije i zabrinute države smatraju da je regulisanje brodskih goriva jedini realan način da se smanji crni ugljik. Naime, postići saglasnost država da ograniče saobraćaj gotovo je nemoguće. Privlačnost ribolova, eksploatacije resursa i kraćih brodskih ruta je prevelika. Brodovi na nekim rutama između Azije i Evrope mogu uštedjeti dane plovidbe ako prolaze kroz Arktik.

Ipak, ruta poznata kao Sjeverni morski put plovna je samo nekoliko mjeseci u godini, a i tada brodove moraju pratiti ledolomci. Te opasnosti, u kombinaciji sa zabrinutošću oko zagađenja Arktika, navele su neke kompanije da se obavežu da će je izbjegavati – barem za sada.

"Debata o Arktiku se intenzivira, a komercijalni brodski saobraćaj je dio te rasprave", napisao je prošlog mjeseca u LinkedIn objavi Søren Toft, izvršni direktor kompanije Mediterranean Shipping Company, najveće kontejnerske brodarske kompanije na svijetu. "Naš stav u MSC-u je jasan. Mi ne koristimo i nećemo koristiti Sjeverni morski put."