Njegova odanost vrhu SPC dovedena je u pitanje, jer je podržao studente sa još pet vladika februara prošle godine. Zbog tog čina u medijima su objavljenje informacije, da se na predstojećem Saboru sprema odvajanja Boke od Mitropolije crnogorsko - primorske kao i da se Eparhiji zahumsko - hercegovačkoj oduzme Dubrovnik. Vrh SPC se sigurno na taj korak nije odlučila da bi uspostavila bolju komunikaciju sa vjernicima već da bi poručila Joanikiju kako mora da se ponaša u momentu kada već godinu i po dana opada podrška režimu u Srbiji.

 

Foto: arhiva, YouTube screenshot/Саборни храм Христовог Васкрсења - Подгорица

Nezapamćenu servilnost SPC prema predsjedniku Srbije i korumpiranoj eliti počeli su da kritikuju čak i desničari koji su do studentske i narodne pobune opravdavali svaki potez crkve.

"Vođstvo SPC nije moralo da napada vlast, ali je trebalo prema režimu držati distancu. To znači da se ne slikaju sa njima, da ne idu na njihove proslave, da makar imaju onaj vid distance kakav je patrijarh Pavle iskazivao prema Miloševićevom režimu 90-tih godina. Nisu to radili nego su se slizali, grlili, itd. čineći da predsednik praktično pobjegne pod mantiju patrijarha", rekao je desničar Vladan Glišić, nekadašnji političar DSS-a, predsjednički kandidat Dveri i jedan od osnivača Narodne mreže u podkastu „Politika na srpskom“ koji vodi istoričar Bojan Dimitrijević.

Glišić zamjera patrijarhu što nije sa narodom: „...Vladike Atanasije, Amfilohije i patrijarh Pavle sigurno bi bili među svojim narodom i studentima makar im poneko i zviždao, jer je uloga crkvenih velikodostojnika da uvek budu sa svojim narodom“, zatim se osvrnuo na Joanikija.

"Vrh SPC je trebalo da se u najmanju ruku drži kao Joanikije, podržao je studente i njihov bunt. Trebalo je reći dok vi ne nađete način da razgovarate sa studentima i drugom stranom i ne napravi se dijalog nemojmo se viđati. Pozivi predsednika Srbije na dijalog bili su u stilu psujem te a zovem te na ručak. Ima jedna dobra šumadijska izreka: ako zoveš nekoga na ručak veži kerove. A Vučić ne da ih je pustio na narod, nego izujedaše kerovi sve goste a kao zoveš ih na ručak. Uloga patrijarha je bila da smiri tenzije i mislim da je crkva propustila da odigra jednu veliku ulogu, što posebno dobija na značaju kada se uzme u obzir koliko su ovi na vlasti podivljali“.

Osveta Joanikiju

Međutim, one vladike koji su podržali pobunu kažnjavaju se, bez obzira na to što su nekada bili uz Vučića i prihvatali njegove darove.

Primjer je mitropolit Joanikije. Iako je ustoličen uz pomoć Beograda, jakih policijskih snaga, suzavac, 60 povrijeđenih građana na demonstracijama, njegova odanost vrhu SPC dovedena je u pitanje, jer je podržao studente sa još pet vladika februara prošle godine. Zbog tog čina u medijima su objavljenje informacije, da se na predstojećem Saboru sprema odvajanja Boke od Mitropolije crnogorsko – primorske, kao i da se Eparhiji zahumsko - hercegovačkoj oduzme Dubrovnik. Vrh SPC se sigurno na taj korak nije odlučila da bi uspostavila bolju komunikaciju sa vjernicima već da bi poručila Joanikiju kako mora da se ponaša u momentu kada već godinu i po dana opada podrška režimu u Srbiji.

 

Podsjetimo, na prošlogodišnjem zasijedanju Sabora SPC titulu mitropolita dobio je episkop budimljansko – nikšićki Metodije, što nikada nije bilo da jedna mitropolija ima dva mitropolita. Ali, ovim činom Sabor je stavio do znanja kako se nagrađuju izuzetni lojalisti patrijarhu Porfiriju koji veliča Vučićev režim. To je ujedno bila i opomena Joanikiju da se bliže prikloni patrijarhu, odnosno da u Crnoj Gori bezrezervno podrži one političare koji su pod direktnim uticajem Vučića i ,,srpskog sveta“.

Smjene neposlušnih

I smjena vladike žičkog Justina, februara ove godine, bila je politički isprovocirana i zaprijećeno je da će i njegova eparhija biti podijeljena. Justin je studentima iz Novog Pazara otvorio vrata konaka Manastira Studenica da prespavaju tokom pješačenja do Beograda. U Beogradu su vrata Hrama Svetog Save bila zatvorena za studente pod obrazloženjem da je radno vrijeme crkve prošlo.

Justin podržava narod jer je, osim studenata, podržao i poljoprivrednike koji su nezadovoljni cijenom mlijeka isto prosipali na ulicama i njihov protest traje već 18 dana.

Ali, Sinod je utvrdio da je Justin počinio brojne kanonske i druge crkvene propuste tako što je osnovao čak tri privredna preduzeća, izvršio neovlašćenu prodaju 34 nepokretnosti crkvene imovine u Kraljevu i Čačku, neovlašćeno davao višemilionske pozajmice raznim privrednim društvima i izvršio finansijske zloupotrebe SPC. Ove optužbe demantuju podaci iz APR-a (agencije za privredne registre). Međutim, Justin je naljutio režim i zato što na zahtjev predsjednika opštine Knić nije ukorio sveštenika koji je bio sa demonstrantima na skupu protiv kopanja litijuma.

„Smatramo da je neotuđivo pravo svih građana Srbije pa i sveštenika da svoje mišljenje izraze na svaki demokratski i nenasilan način, a posebno kada je u pitanje životna sredina...., prisustvo našeg sveštenika na skupu nije stranački obojeno...“, naveo je Justin.

Nekoliko dana, prije Justina, iz crkvene zajednice su izbačena i dva teologa Vukašin Milićević i Blagoje Pantelić koji su se kritički odnosili prema nenormalnim pojavama u društvu koje Vučićev režim pokušava da predstavi kao normalne.

Milićević je rekao da nema sumnje da je odluka SPC o isključenju donijeta u dosluhu sa vrhom države, dok je Pantelić najavio da će uputiti apelaciju Carigradskoj patrijaršiji.

Kako se ponašaju poslušni

Bez obzira da li pomažu vjernicima i rješavaju li razne probleme unutar crkve u ovom momentu za vladike je samo važno biti lojalan režimu i isticati se u hvalospjevima Vučiću i njegovim saradnicima. To se samo računa kao dobro djelo i daje odriješene ruke da se unutar eparhije može raditi što kome padne na pamet.

Primjer episkopa bihaćko – petrovačkog Sergija

Pored toga što se dokazao kao lojalista beogradskog režima, on je prije tri godine Vučića uporedio sa Isusom, prije desetak dana ga odlikovao ordenom novomučenika bihaćko – petrovačkog, zatim je obavijestio sveštenstvo eparhije da se tokom Časnog posta u crkvama i manastirima neće služiti na srpskom jeziku već isključivo na crkveno slovenskom. U pismu sveštenstvu sadašnji jezik je nazvao „jezik nesretnog Vuka Karadžića“, uz opasku da se crkvenosloveski ne smije „ispustiti iz upotrebe“.

Osim iskazivanja lojalnosti Vučiću, vladike su zadužene i za iskazivanje lojalnosti Rusiji i u tome prednjači patrijarh SPC: osim što je kod predsjednika Rusije optužio svoj narod i vjernike da sprovode obojenu revoluciju, on je prije nekoliko dana otišao korak dalje. Dok se EU odriče ruskih energenata, a Rusija ucjenjuje Srbiju preko naftne industrije NIS-a patrijarh je odlikovao Alekseja Lahačova, ordenom Svetog kneza Lazara, kao velikog dobrotvora SPC.

Lahačov je direktor državne korporacije Rusatoma i Srbiji je ponudio ulazak u globalnu nuklearnu industriju pod izgovorom da bi rubija u uslovima rastuće potražnje za električnom energijom mogla da obezbijedi dugoročnu energetsku stabilnost kroz razvoj nuklearnih kapaciteta i saradnju sa Rosatomom – što znači da se ciklus saradnje sa Rusijom i buduća energetska zavisnost od Rusije nastavlja.