Poslanik DPS-a ocijenio da je „dokumentarac“ Centra za društvenu stabilnost brutalan atak na crnogorsku državnost, poručujući da iza napada na Cetinje i suverenističke glasove stoji kontinuitet politike asimilacije Crnogoraca

Foto: SCG

Cilj skarednog filma Centra za društvenu stabilnost o crnogorskom referendumu, isti je još od 1844. godine, ocijenio je u Drugačijoj radio vezi poslanik Demokratske partije socijalista Oskar Huter. 

„Od 1844. godine i Načertanija Ilije Garašanina se taj zlokobni plan asimilacije Crnogoraca sprovodi neprestano i kontinuirano. Znači, mijenjaju se uloge i protagonisti, ali cilj ostaje isti, što bi rekao nosilac vojvodske titule i funkcije predsjednika Skupštine“, kazao je on.

Huter ističe i da je Cetinje svjesno izabarano kao posebna meta.

„Cetinje je jedna vrsta simbola i nije nepoznato u istoriji svijeta da su se gradovi osvajali na dva načina - ili dinamitom, ili lažima. Ti udari su jasni, jer se na taj način osvajaju i tvrđave i narodi. Znači, unišite im dostojanstvo, tradiciju i kulturu, a onda ga i konačno pokorite jer mu zabranite da bude simbol jednog naroda“, ističe Huter.

Naš sagovornik dodaje da  na sporni „dokumentarac“ ne očekuje reakcije lidera stranaka sa srpskim predznakom.

„Nije potrebno biti Crnogorac da bi se reagovalo. Ovdje je potrebno biti čovjek. Ovdje nije uvrijeđen Oskar Huter više nego Darko Šuković ili bilo koji građanin Crne Gore. Ovdje smo uvrijeđeni svi. Čitav taj film je jedna vrsta najprljavijeg ataka - najbrutalnijeg i najmonstruznijeg - na crnogorsku državnost. Ne očekujem, naravno, njihovu reakciju, jer oni, njihove ideologije i ovaj film dolaze iz iste kužine“, izričit je Huter.

On je komentarisao i izostanak reakcije sa najviših državničkih adresa, od premijera Milojka Spajića i predejdnika Crne Gore Jakova Milatovića.

„Oni su na svoje funkcije odabrani ne u kabinetima vlade ili u parlamentu, već su određeni za te funkcije u odajama Manastira Ostrog. Te kužine ih postavile. Te kužine, očigledno, njih i drže na ovim pozicijama. Da se oni suprotstavljaju njima, ne bi bili na tim funkcijama. Čini mi se da je čak Milatović nešto i pokušavao, kada je u pitanju bila priča o Podgorici, pa znamo kako se to završilo. Znači, nije imao snage i hrabrosti da ono što je započeo i dovrši do kraja“, kazao je Huter.

On je komentarisao i najnoviju akciju Specijalnog državnog tužilaštva u kojoj je zbog sponzorstva Ministarstva odbrane u iznosu od 2.000 eura, iz 2020. godine, za knjigu posvećenu jednoj istorijskoj temi, prije dva dana saslušavalo glavnog i odgovornog urednika Antene M Darka Šukovića.

„Ja sam siguran da se ne bi bavili vama, ili Antenom M, da nemaju određeni strah od vašeg djelovanja. Oni su instruirani. Ako se sjetite samo kako su tretirani ljudi Vrhovnog državnog tužilaštva u crnogorskom parlamentu, onda vam sve postaje jasno. To što su omalovažili čovjeka koji može da me briga ili da me nije briga. Ali su omalovažili instituciju koju predstavlja, a ta institucija treba da čuva, odnosno štiti, sve nas“, kazao je Huter.

On se osvrnuo i na sveukupnu političku klimu u Crnoj Gori.

„Ne treba potcijeniti Crnogorce. Crnogorci su znali da nam daju mjeru. Došlo je do zasićenja i neophodne su bile promjene i mi od toga ne bježimo. DPS je, ajde da tu budem samokritičan, je zaslužio da se nađe i da provede period u opoziciji. Ali ovo Crna Gora nije zaslužila. Znači, sve su živo napravili, 20 godina se opučiše. Imaju pomoć i logistiku sa nekih drugih adresa kojima je bitna nestabilnost Crne Gore, kao strateškog položaja u okviru i NATO-a i Evropske unije, i opet nijesu izvršili zadatke. Nijesu izvršili ni ovi koji imaju sjedište na Cetinju. Trideset godina pokušavaju baš u tom centru da djeluju. I što su učinjeli? Ništa. Cetinje je nikad crvenije od barjaka crnogorskih, nikad veselije od osmijeha crnogorske mladosti. To je ono što oni ne mogu... Mogu da idu i da vode postupke protiv određenih nezavisnih intelektualaca, suverenista... Mogu da ih svaki čas pozivaju u SDT,, ali ne mogu da pobijede osmijeh one djevojčice Lare i suze njene radosnice“, poručio je Huter.