Potpredsjednik DNP-a Milun Zogović saopštio je da ova partija prezire izdaju i da je u tome razlika između njih i onih koji ih napadaju.

Foto: Vlada Crne Gore

Saopštenje prenosimo integralno: 

“Strpljivo sam čekao nekoliko dana kako bi, što bi naš narod rekao, sva ždrebad istrčala pred rudu i kako bi svi „bezgrešni“ bacili kamen na DNP i probali da nam podmetnu izdaju. Istorija je učiteljica života, a ona nas uči da izdaju drugima najčešće pokušavaju podmetnuti oni koji su je već počinili i oni koji su skloni takvom načinu funkcionisanja i u životu i u politici.

Bijedni pokušaji da se DNP okleveta da ćemo izdati birače i praviti prekompozicije vlasti sa političkim krilom mafije predstavljaju samo zlonamjerne insinuacije namijenjene naivnima koji su spremni da povjeruju u takve besmislice. Nije slučajno što je rast rejtinga DNP-a, u jedan od najsnažnijih subjekata na crnogorskoj političkoj sceni, probudilo i mobilisalo brojne đavolje šegrte, koji nikako da shvate da se tuđi moral i etika ne mogu mjeriti njihovim primjerom i kalupom i da, za razliku od njih, postoji i drugačiji politički i ljudski materijal – onaj koji nikada nije služio Milu Đukanoviću niti će mu ikada služiti.

Da su režiseri ove predstave bili šikanirani, hapšeni i proganjani zbog svojih političkih uvjerenja, da su svoj politički put svjedočili sopstvenim životima i da su decenijama hrabro i beskompromisno stajali na crtu DPS-u, vjerovatno im nikada ne bi palo na pamet da nam ovako prizemno podmeću i nečasno nas optužuju.

Udruženo nas napadaju oni koji su politički stasavali pod kišobranom DPS-a, kao i oni koji su već pravili kombinacije i dogovore sa političkim krilom mafije. To su većinom ljudi koji su za vrijeme vlasti DPS-a bili članovi, glasači ili privilegovani korisnici sistema, a fiktivni protivnici DPS-a su postali tek kada je ta partija izgubila vlast. Iako su promijenili stranačke dresove, većina tih “bezgrešnika” i dalje glasa DPS i nada se njihovom povratku jer su stasavali i oblikovali se uz pjesmu “da nećemo hljeba jes, glasaćemo DPS”.

 Nakon što je DNP uskratio podršku gospodinu Saši Mujoviću, pozvali smo ga da, u skladu sa demokratskim standardima, nakon gubitka većine podnese ostavku i omogući dogovor o izboru novog gradonačelnika. Umjesto poštovanja demokratskih principa, naši bivši koalicioni partneri odlučili su da uzurpiraju vlast, iako je bilo jasno da gospodin Saša Mujović više nema skupštinsku većinu.

Iako su svojim postupcima zaslužili da budu smijenjeni, mi smo zbog sopstvenih principa jasno saopštili da gospodina Mujovića i gospođu Borovinić Bojović nećemo smjenjivati sa DPS-om. Da smo to htjeli, mi bismo to i učinili. Umjesto da uvaže našu političku dosljednost i korektan pristup, naši nekadašnji koalicioni partneri odlučili su da po svaku cijenu naprave političko nasilje, uvedu Podgoricu u prinudnu upravu i praktično privatizuju Glavni grad kako bi njime upravljali bez ikakve kontrole i odgovornosti.

Prinudna uprava znači da koza i kupus ostanu sami na čamcu bez ikakve kontrole i odgovornosti. Ostavkom na mjesto predsjednice Skupštine Glavnog grada započet je proces uvođenja samovlašća i prinudne uprave kroz faktičko suspendovanje rada gradskog parlamenta. Uprkos svim nekorektnostima koje smo trpjeli od bivših koalicionih partnera, predložili smo da za predsjednicu Skupštine bude izabrana naša odbornica Ivana Mašković, kako bi se spriječilo uvođenje samovlašća i prinudne uprave i kako bi skupština sačuvala funkcionalnost.

Iako su u početku postojale najave da će dobiti potrebnu podršku, ubrzo smo se suočili sa ucjenama i uslovljavanjima od strane kolega iz PES-a, koji je tražio model da izbjegne podršku našem kandidatu. Time je postalo jasno da ne žele da odustanu od scenarija prinudne uprave i političke privatizacije Podgorice. To su sve pratile besprizorne podmetačine i tvrdnje da će DNP praviti prekompozicije sa DPS-om, uz sve ono čime su pojedini bivši DPS-ovci i oni koji su kolaborirali sa DPS-om posljednjih dana zagađivali javni prostor.

Suvišno je podsjećati da je DNP više puta pokazao i dokazao svoju principijelnost, odgovornost i odnos prema javnim funkcijama. Pokazali smo i da nam funkcije i fotelje nikada nijesu bile važnije od političkih principa. Zato, kada neko pokuša da nama podmetne etiketu izdaje ili političke trgovine, samo ga treba staviti pod politički i moralni mikroskop. I lako je otkriti motive takvih bijednih podmetačina. I onda se po ko zna koji put potvrđuje da o izdaji najglasnije govore upravo oni koji su tokom svoje političke karijere bili skloni takvim marifetima.

Oni koji olako spočitavaju izdaju polaze od pretpostavke da su svi spremni da urade ono što bi oni sami ili što su već uradili. Zato i postoji razlika između nas i njih. Mi ne izdajemo, ne zato što nismo imali prilike, nego zato što izdaju preziremo i, za razliku od ovih što nas napadaju, nismo joj vični. DNP nikada nije trgovao ni uvjerenjima, ni narodnom voljom, niti smo političke principe podređivali foteljama i funkcijama.

Zato nam lekcije o časti, dosljednosti i političkom moralu ne mogu držati oni čije su biografije obilježene političkim preobraćanjima, kalkulacijama i nagodbama. DNP je i do sada birao teži, ali časniji put i tako će i nastaviti. Naša politika nije politika trenutnog interesa, već politika odgovornosti prema građanima, datoj riječi i vrijednostima, programu i ideologiji koju zastupamo.

Zbog toga nijesmo pristajali na ucjene, nijesmo trgovali principima i nijesmo tražili prečice koje bi nas dovele do funkcija po svaku cijenu. Vrijeme je najbolji sudija. Ono će najbolje pokazati ko je bio i ostao dosljedan. Istorija potvrđuje da izdaju najčešće pokušavaju podmetnuti i najviše pričaju o njoj oni koji su je već počinili, oni o izdaji a vojska o skraćenju”.