Cjeloživotno učenje ključni je preduslov konkurentnog i održivog tržišta rada, dok budućnost rada zahtijeva zajedničko ulaganje države, poslodavaca i zaposlenih u razvoj vještina, prekvalifikacije i prilagođavanje tehnološkim promjenama, uz čovjeka u centru razvoja.

Foto: PR Centar

To je poručeno u okviru panela „Novi ljudski kapital“, održanog u okviru foruma Western Balkans 2030, koji je u Budvi organizovala regionalna medijska platforma The Region, uz institucionalno partnerstvo Savjeta stranih investitora Crne Gore (MFIC).

Ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Crne Gore Naida Nišić poručila je da se tržište rada ubrzano mijenja i da formalno obrazovanje više ne može biti jedina garancija za uspješnu karijeru.

Istakla je da kontinuirano usavršavanje, prekvalifikacije i dokvalifikacije, kao i prilagođavanje tehnološkim promjenama, postaju neophodni za zaposlene i poslodavce.

„Samo formalno obrazovanje više nije dovoljno. Ono neće biti reper niti garancija bilo kome da će mu diploma sjutra biti ulaznica u svijet rada bez dodatnih edukacija, prekvalifikacija i, na kraju krajeva, prilagođavanja svjetskim trendovima koji kucaju i na naša vrata“, istakla je Nišić.

Govoreći o izazovima tržišta rada u Crnoj Gori, ministarka je ukazala na istovremeni nedostatak radne snage, nedostatak kvalifikovanih kadrova i potrebu za dodatnim osposobljavanjem postojeće radne snage.

Prema njenim riječima, Crna Gora se suočava sa izraženim manjkom radnika, što potvrđuju i podaci o zaposlenosti i angažovanju stranih državljana. Navela je da je prošle godine bilo oko 250.000 zaposlenih građana i oko 100.000 stranaca, uz istorijski nisku stopu nezaposlenosti od 7,54 odsto. Istovremeno, upozorila je na velike regionalne razlike, jer je nezaposlenost znatno izraženija na sjeveru države.

Poseban izazov, kako je ukazala, predstavlja aktiviranje dugoročno nezaposlenih, osoba sa invaliditetom i korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice.

Nišić je istakla da je jedan od problema strah korisnika socijalnih davanja da bi uključivanjem u programe obuka i zapošljavanja mogli izgubiti pravo na postojeću podršku.

“Kao odgovor na taj problem, Ministarstvo je u saradnji sa Evropskom komisijom pokrenulo inicijativu koja omogućava korisnicima da tokom godinu dana prolaze obuke, prekvalifikuju se i dokvalifikuju, a da pritom ne izgube primarno materijalno primanje. Ulaganje u ljudski kapital, pored svih ostalih ulaganja, najvažnije je“, poručila je ministarka.

Govoreći o potrebama privrede, Nišić je naglasila da poslodavci traže produktivnu i adekvatno kvalifikovanu radnu snagu, posebno u oblastima informacionih tehnologija, građevinarstva, ugostiteljstva, turizma, trgovine i poljoprivrede, ali i u sektorima socijalne zaštite i zdravstva.

Istakla je da Zavod za zapošljavanje mijenja pristup radu, kroz intenzivniju saradnju sa poslodavcima, Unijom poslodavaca i Privrednom komorom, kako bi se programi obuka prilagodili konkretnim potrebama tržišta, a nezaposleni nakon njihovog završetka imali veće šanse za zaposlenje.

Kao jednu od važnih mjera izdvojila je i program Garancija za mlade, namijenjen osobama od 15 do 29 godina, kojima se omogućava pristup prekvalifikacijama, dokvalifikacijama i zaposlenju u roku od četiri mjeseca od izlaska iz formalnog obrazovanja ili gubitka radnog mjesta.

Nišić je ukazala i na značaj digitalizacije i vještačke inteligencije, ocjenjujući da nove tehnologije treba koristiti kao podršku čovjeku i alat za unapređenje produktivnosti, uz oslobađanje vremena za poslove koji zahtijevaju ljudsko znanje i angažovanje.

„Kao neko ko je veliki podržavalac IT tehnologija, prije svega vještačke inteligencije koja će raditi u korist čovjeka, mislim da su to alati kojima treba posvetiti mnogo više pažnje“, kazala je Nišić.

Osvrnula se i na evropske integracije, navodeći da Crna Gora radi na usklađivanju kvalifikacija sa evropskim standardima, kako bi diplome, sertifikati i licence bili prepoznati na evropskom tržištu rada.

Najavila je da se, prema očekivanjima, Crna Gora od 2028. godine može naći u EURES mreži za zapošljavanje, čime bi građanima bili dostupniji oglasi za posao širom Evrope.

Jedno od važnih pitanja u kontekstu razvoja ljudskog kapitala jeste i zadržavanje domaće radne snage.

Ministarka je upozorila da odlazak obrazovanih ljudi predstavlja veliki gubitak za državu, posebno kada je riječ o deficitarnim zanimanjima u zdravstvu, uključujući ljekare, medicinske sestre i osoblje koje se bavi palijativnom i gerijatrijskom njegom.

Prema njenim riječima, razlozi za odlazak nijesu isključivo ekonomske prirode, jer mladi često žele nova iskustva, znanja i obrazovanje u drugim zemljama. Zato je važno stvoriti uslove za razvoj karijere i profesionalno napredovanje u Crnoj Gori.

Nišić je poručila da cjeloživotno učenje mora postati sastavni dio profesionalnog razvoja svakog pojedinca, bez obzira na stepen formalnog obrazovanja.

„Mislim da su vremena u kojima je diploma bila dovoljna davno prošla i da se to više ne može primjenjivati na tržište rada 21. vijeka. Presudan će biti kvalitet truda, rada i zalaganja na poslu za kompletan karijerni napredak“, zaključila je Nišić.

Foto: PR Centar

Nacionalna koordinatorka Kancelarije Međunarodne organizacije rada (MOR) za Centralnu i Istočnu Evrou Nina Krgović je ukazala na podatke prema kojima Crna Gora ima oko 190.000 neaktivnih stanovnika, među kojima su mladi, žene i osobe starije od 50 godina, a dio njih mogao bi se uključiti na tržište rada kroz odgovarajuće programe osposobljavanja i prekvalifikacije.

„Prije nego što kažemo da imamo apsolutni nedostatak radne snage, hajde da pogledamo sa čim raspolažemo“, poručila je Krgović, ističući važnost uloge Zavoda za zapošljavanje u kreiranju politika koje će, u saradnji sa poslodavcima, aktivirati neaktivno stanovništvo u skladu sa potrebama privrede.

Kao jedan od ključnih problema ranijeg pristupa navela je nedovoljnu povezanost programa obuka koje sprovodi Zavod za zapošljavanje sa konkretnim potrebama poslodavaca. Ocijenila je da su posljednjih godina napravljeni određeni pomaci, ali da je neophodno nastaviti sa usklađivanjem programa osposobljavanja i stvarnih potreba tržišta rada.

Posebno je ukazala na prepreke sa kojima se suočavaju žene koje žele da se vrate na tržište rada, a koje su često opterećene brigom o djeci ili starijim članovima porodice. Kao jedan od mogućih modela podrške navela je praksu kompanija koje u okviru svojih preduzeća otvaraju vrtiće, kako bi zaposlenima olakšale usklađivanje porodičnih i poslovnih obaveza.

Govoreći o rješavanju nedostatka kvalifikovane radne snage, Krgović je predstavila nekoliko modela koji bi mogli biti zanimljivi za Crnu Goru. Među njima su danski model, koji podrazumijeva subvencionisanje obuke nezaposlenih lica koja privremeno mijenjaju zaposlene dok su na usavršavanju, njemački model, usmjeren na predviđanje budućih potreba preduzeća i prekvalifikaciju zaposlenih bez gubitka radnog mjesta, kao i singapurski model cjeloživotnog učenja.

„Taj singapurski model omogućava da se, o trošku države i uz podršku poslodavca, usavršavate ne samo za pozicije koje pokrivate u tom trenutku, nego i za bilo koju drugu poziciju za koju smatrate da postoji nedostatak radne snage ili za koju vidimo da će biti potrebna za pet do deset godina“, objasnila je Krgović.

Prema njenim riječima, zajedničko za ove modele jeste povezivanje poslodavaca, države i zaposlenih, ali i pravovremeno prepoznavanje budućih potreba tržišta rada, umjesto reagovanja tek kada se nedostatak kadrova već pojavi.

Osvrnula se i na pitanje ko treba da snosi troškove prekvalifikacija i dokvalifikacija, posebno kada je riječ o zaposlenima čija radna mjesta nestaju ili se mijenjaju. Krgović ocijenila da to pitanje treba rješavati kroz e socijalni dijalog i dogovor poslodavaca, države i radnika, uz mogućnost zajedničkog finansiranja programa usavršavanja.

„Moramo potpuno da se odvojimo od koncepta da je jedan posao koji smo počeli da radimo posao za čitav život. Od toga moramo da zaboravimo“, kazala je Krgović, ukazujući na promjene u načinu rada i potrebu da zaposleni tokom karijere stalno stiču nova znanja i vještine.

Govoreći o uticaju vještačke inteligencije, Krgović je istakla je da tehnološke promjene ne znače nužno nestanak radnih mjesta, već prije svega promjenu njihovog sadržaja. Pozivajući se na izvještaj Međunarodne organizacije rada, navela je da bi promjenama usljed generativne vještačke inteligencije mogla biti podložna četvrtina radnih mjesta.

„Dodatno učenje ili usavršavanje ne treba da doživljavamo kao neuspjeh. Treba da ga doživimo kao nužnost“, poručila je Krgović.

Ona je upozorila da se budućnost rada ne smije svesti isključivo na digitalne i IT vještine. Poseban značaj, kako je istakla, imaće takozvane meke vještine, poput komunikacije, timskog rada i rješavanja problema.

„Digitalne vještine nijesu sve što je potrebno za rad u budućnosti. Mnogo važnije i ono čemu će, mislim, poslodavci sve više težiti jesu meke vještine. komunikacija, zajednički i timski rad i rješavanje problema“, zaključila je Krgović.

Direktorka za Crnu Goru, General Assembly Sara Ivanović Božović je istakla da se General Assembly, kao međunarodni pružalac obrazovanja odraslih, bavi i prekvalifikacijama osoba koje žele da napuste zanimanja koja gube značaj i pređu u nove tehnološke oblasti, ali i dodatnim usavršavanjem zaposlenih koji žele da unaprijede svoje znanje i karijeru.

„Oba ta pristupa, i prekvalifikacije i dodatno obučavanje u sektorima u kojima ljudi rade, zahtijevaju želju za učenjem, spremnost za promjenu i kontinuirani rad na sebi, jer bez toga ne možemo naprijed“, poručila je Ivanović Božović.

Govoreći o potrebama državne administracije, ukazala je na značaj obuka koje zaposlenima omogućavaju da unaprijede postojeća znanja, posebno u oblasti primjene vještačke inteligencije.

Prema njenim riječima, određeni programi imaju široku primjenu i mogu biti korisni zaposlenima u različitim sektorima, kako u javnoj tako i u privatnoj upravi.

Kao jedan od najvećih izazova izdvojila je potrebu da se ljudi koji imaju deset, 15 ili 20 godina radnog iskustva ponovo naviknu na proces učenja i učionicu, kao i da dodatno obrazovanje ne doživljavaju kao prepreku, već kao priliku za profesionalni razvoj.

Kao primjer dobre prakse navela je prošlogodišnje programe IT obuka koje je organizovao Zavod za zapošljavanje, u okviru kojih je General Assembly bio jedan od pružalaca obuka. Polaznici različitih profila, uz poznavanje engleskog jezika i motivaciju za učenje, prolazili su intenzivan tromjesečni program, sa osam sati nastave dnevno, zasnovan na praktičnom radu, projektima i sticanju konkretnih znanja.

Prema njenim riječima, rezultati tog programa pokazuju koliko kvalitetne obuke mogu promijeniti profesionalne perspektive ljudi koji su bili na evidenciji nezaposlenih.

„Danas je većina njih u različitim korporacijama, neki rade kao frilenseri, a određeni broj se udružio i otvorio svoje startape. Neki su se prijavili i na hakaton, na kojem su osvojili drugo mjesto“, navela je Ivanović Božović.

Ona je naglasila da uspjeh ovakvih programa ne zavisi samo od kvaliteta obuke, već i od spremnosti poslodavaca i rukovodilaca da zaposlenima omoguće promjene i primjenu novih znanja u radnom okruženju.

Posebno je istakla značaj stvaranja radne kulture u kojoj zaposleni nemaju strah od greške, eksperimentisanja i isprobavanja novih rješenja.

„Strah od greške usporava nas u inovacijama. Ovakav pristup pomaže polaznicima da promijene radnu kulturu, da se više otvore, eksperimentišu i testiraju nove stvari“, kazala je Ivanović Božović.

Osvrnula se i na značaj povezivanja globalnih iskustava sa lokalnim potrebama. Navela je da General Assembly raspolaže međunarodnim znanjem i iskustvom u različitim tržištima, koje prilagođava potrebama država i kompanija sa kojima sarađuje.

Ivanović Božović je ukazala na to da se mijenja i način na koji se vrednuje rad zaposlenih.

„Godine radnog staža i količina obavljenog posla više ne moraju biti presudni za napredovanje, već će sve veći značaj imati kvalitet rezultata, sposobnost rješavanja problema i prilagođavanje novim okolnostima. Ukoliko ne budemo u korak sa promjenama, otvoreni prema njima i spremni da cjeloživotno učimo, onda smo na kraju neke kolone. A to nije dobro“, poručila je Ivanović Božović.