Crnogorski profesionalni bokser Predrag Radošević boriće se u decembru u Njemačkoj protiv Feliksa Šturma.

Foto: Meridianbet_me/YouTube screenshot

Razgovarali smo sa Radoševićem, koji je samo za Meridian Sport portal otkrio kako teku pripreme za meč, šta očekuje od borbe i koji su mu planovi u budućnosti.

Koliko je situacija sa korona virusom uticala na tebe, na tvoju formu, treninge i slično?

Što se tiče same korone nije samo mene poremetila već čitav svijet. Mogu reći da su sportisti već dvije godine u velikom deficitu što se tiče same organizacije mečeva, priprema i borbi, kako za amatersko tako i za profesionalno takmičenje. Svako koristi ono što ima. Bio je i period kada nije moglo da se trenira, jer je bio zabranjen ulazak u teretane i sale, jednostavno tu su najviše pretrpjeli sportisti, koji su inače poznati kao najveći ambasadori država.

Imao si priliku da 2014.  godine stigneš do titule apsolutnog prvaka svijeta u srednjoj kategoriji, ali si nažalost poražen od Lijama Smita. Smatraš li taj period vrhuncom karijere?

2014. godine sam dobio ponudu da se borim protiv Lijama Smita za šampiona svijeta u VB verziji. Moram reći da je san svakog sportiste doći do toga stadijuma, ali to je već moj drugi pokušaj. Prvi put sam boksovao protiv Feliksa Šturmana gdje sam izgubio takođe za šampionat svijeta. Tako da imao sam već dva napada na titulu prvaka svijeta, ali kao što znate nijesam uspio da se domognem pojasa.

Moram reći, doći da boksuješ za taj meč je san svakog sportiste. Iza toga je veliki bilans mojih mečeva, veliko iskustvo i karijera koja je trajala. To je za mene jedan od vrhunaca moje karijere, ali poslije toga kao što znate uspio sam da se domognem tri puta titule šampiona Evrope u VBO verziji, koja me je drugi put za redom proglasila najboljim sportistom Crne Gore 2018. Godine, kao i  prvi put 2006. godine. Prvi sam i najbolji sportista Crne Gore po izboru novinara i Olimpijskog komiteta.

Iako imaš 37 godina, ne napušta te takmičarski duh. Smatraš li da je Feliks Šturm, koji te je pobijedio prije osam godina, pravi rival u povratničkom meču?

Tako je, imam poziv u decembaru da boksujem na reviji Feliksa Šturmana. Inače imam dogovor da on u budućnosti bude jedan od mojih menadžera. On je nekad bio moj rival, a sad smo postali dobri prijatelji i gajimo tu saradnju izmedju amaterskog i profesionalnog boksa između Crne Gore i Njemačke.

Gledamo da pružimo što bolje uslove i napravimo jednu saradnju kako bi ljudi iz Crne Gore išli na sparinge u Njemačkoj i oni iz Njemačke dolazili ovdje u Podgorici da sparinguju.

Što se tiče sporta to kad se uveže biće jedna lijepa slika za državu.

Skoro da tvoj debitantski nastup u profi boksu slavi punoljetstvo, kakav pogled u ovom trenutku, kao iskusni bokser, imaš na ovaj sport?

Boks je lijep sport. Ja sam boksu dao život, a boks je meni dao dosta u životu. Iza sebe imam jednu dugu karijeru od 18 godina profesionalnog boksa, a ukupno boksujem 22 godine računajući i godine amaterskog boksa. I moram reći da imam jednu lijepu karijeru iza sebe.

Karijeru sam krunisao dva puta, kao što sam rekao titulom najboljeg sportiste Crne Gore što mi je naravno bila čast i zadovoljstvo da budem na toj poziciji. Sad sam već pri zalasku karijere, mogu slobodno tako da kažem, jer u životu stižu nove obaveze prema kojima čovjek mora da bude odgovoran, tako da je ovo možda moja poslednja godina da se vratim u ring da boksujem.

S obzirom da je Crna Gora uvijek stvarala dobre borce, koga od naših perspektivnih boksera vidiš u vrhu svjetskog boksa?

Pa kao što znate boks u poslednje vrijeme ide uzlaznom putanjom. Pomenuo bih taj podatak da četiri naša borca na prvenstvu Evrope za mlađe juniore su osvojili već četiri medalje, što je moram reći istorijski uspjeh. Bokserski klubovi Budva, Bijelo Polje, Podgorica rade punim intezitetom i najbolje pripreme se odvijaju ovdje u Podgorici.

Naravno moram pohvaliti i bokserski savez na čelu sa predsjednikom bokserskog saveza, koji rade dobro za dobrobit boksa. Moram da napomenem i to da je Šavčević, koji je iz Bijelog Polja, uzeo titulu vicešampiona Evrope. Boks se polako vraća na grane gdje je nekad bio. Znate da se u sportskom centru, na stadionu malih sportova i u kinokulturi znalo gdje svako sjedi i na koje mjesto jer boks je bio prvi sport Podgorice, što bi rekli iz Crne Gore.

Gdje sebe vidiš nakon završetka karijere? Da li ćeš i dalje biti u boksu, ili ćeš se pronaći negdje drugo?

Na završetku karijere kao prvo treba da posložim još neke stvari u životu. Ja sam inače i dalje pripadnik specijalne jedinice policije gdje radim već 17 godina, tako da jednostavno ako budem odlučio da se posvetim trenerskom poslu to ću uraditi poslije karijere.

Organizovaću da otvorim neki svoj klub gdje bih na mlađe takmičare pokušao da prenesem svoje znanje i iskustvo. Mislim da imam jedno veliko iskustvo što se tiče boksa i mislim da je to najljepše ostaviti ovdje u Crnoj Gori, a ne ići dalje.

Praktično čitav svoj život posvetio si ovom sportu, što bi poručio mladim borcima koji su na početku svojih karijera?

Generalno omladini, ne samo borcima bih preporučio da se što više bave sportom. Kaže se u zdravom tijelu zdrav duh, i tvrdim da je sport pravi put da se dijete skloni sa ulice i da nadje sebi pravi put u životu.

Definitivno između 13 i 18 godine preporučujem svakom mladiću da se bavi sportom bez obzira koji to bio sport, da li je boks, džudo, karate, košarka ili fudbal manje je važno. To su godine koje su za nas najbitnije, po meni za jedan pravi put i da se čovjek skloni od svih nezdravih poroka sa ulice.