Toni Rajt je pokušao da obori svjetski rekord. On je odlučio da ne spava, a sada je govorio o fizičkim i mentalnim posljedicama prisiljavanja da ostane budan 11 dana.

Foto: Ilustracija, Pixabay

U 2007. godini, u pokušaju da postavi novi svjetski rekord, Toni Rajt iz Kornvola odlučio je da pokuša da ne spava što je duže moguće. Ovaj 42-godišnji hortikulturista je započeo svoj eksperiment i uspio je da izdrži nevjerovatnih 266 sati, a da ne padne u san. Na žalost, to nije bilo dovoljno da se obori svjetski rekord - uprkos tome što se mislilo da je pobijedio nekadašnjeg tinejdžera Redija Gardnera koji je 1964. godine bio bez sna nevjerovatnih 264 sata. Kasnije je otkriveno da su drugi bili bez sna još duže. Naime, kako prenosi Unilad, 1964. godine Toimi Soini iz Hamine u Finskoj postavio je Ginisov rekord za deprivaciju sna tako što je prestao da spava 11,5 dana - 276 sati - a 1986. Robert Mekdonald nije spavao rekordnih 453 sati. Međutim, bio rekorder ili ne, ostati budan tako dugo nije loš podvig, a Rajt je kasnije otkrio zašto je to uradio i efekte koje je to imalo.

„U suštini, iscrpljujete racionalni um, egoistični um spavate, a baterija se prazni. I naravno, ne osjećate se baš dobro, osjećate se umorno”, rekao je.

On je nastavio:

„Razgovarao sam sa mnogo ljudi o ovome. Većina ljudi se sjeća gdje su bili na žurci, ili su naporno radili, i sigurno su umorni, ali osim toga osjećate se opuštenije, često emotivnije, jer opet, postoji više pristupa toj emocionalnoj strani mozga. Čak se i osjećate prilično dobro. Znate, budite stvarno, stvarno umorni, nema spavanja, a onda se odjednom osjećate dobro pola sata ili sat. Dakle, sve što sam zaista uradio, ili ono što me je zanimalo, jeste da to shvatim”.

Strah i borba

Međutim, iako bi Rajt mogao biti zagovornik nesanice, Ginisova knjiga rekorda više ne vodi evidenciju o tome zbog zdravstvenih rizika povezanih sa deprivacijom sna.

Kako je objašnjeno od strane nadležnih koji upisuju rekorde u Ginisovu knjigu od 1997. godine prestali su da prate rekorde u ovoj disciplini. Iako su posljedice koje su pretrpjeli ovi rekorderi varirale, kako po težini tako i po dužini, njihove priče daju jasnu sliku: preskakanje sna je štetno za ljudsko tijelo i um. Naučne studije sugerišu da čak i male količine propuštenog sna mogu negativno uticati na naše mentalno i fizičko zdravlje”.