Vijek od rođenja poglavara pravoslavne crkve, patrijarha Pavla, obilježava se danas.

Foto: AgapeShow/YouTube screenshot

Rođen je u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u autonomnom Kraljevstvu Hrvatske i Slavonije u sklopu Austro-Ugarske u zemljoradničkoj porodici. Gimnaziju je završio u Beogradu, šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu.

Pavle je preuzeo službu patrijarha u vrijeme raspada SFRJ, a o njegovim djelima se i danas govori. Ipak, postoje zanimljivosti ili kako ih monogi nazivaju tajne o patrijrhu koje malo ko zna.

Ove priče donijeće vam potpuno novu percepciju o njemu.

1. Molim se za sve
Kada je kao vladika boravio na Kosovu i Metohiji, patrijarha Pavla je zaustavila naoružana albanska banda. O samom incidentu se ne zna mnogo, ali banda ili pripadnici OVK-a su mu je zatražili da klekne i pomoli se za postradale Albance.

Pavle im je tada smireno i trezveno odgovorio da se on klečeći moli u crkvi za sve postradale i nevine žrtve bez obzira na njihovu nacionalnost i vjeru. Na kraju je uspio nepovrijeđen da nastavi svoj put.

2. Spasio davljenika
Dok je kao vaspitač radio u Banji Koviljači, iz ledene vode spasio je dječaka koji se davio. Kao posljedicu tog poduhvata dobio je, u to vruheme, smrtonosnu tuberkulozu. Međutim, iako mu doktori nisu davali više od tri mjeseca života, on je uspio da se oporavi.

3. Drugovi iz razreda
Vjerovali ili ne, nekada davno u istoj klupi u gimnaziji u Tuzli sjedeli su Meša Selimović i patrijarh Pavle.

- Ja sam sjedio u prvoj klupi. Sa desne mi je strane bio musliman Meša, a sa lijeve jedan Hrvat. Ja sam bio u sredini. Tako da smo živjeli, što se kaže, kao braća, kao svoji… Tada se to nije tako osjećalo jer se vidjelo da su vremena teška i da idu još gora. Tako su te razlike i nacionalne i ove druge bile neprimjećujuće. Sad se suviše ističe ponekada nacionalnost i vjera… A onda je bili smo drugovi školski, u istoj klupi smo sjedeli Srbin, Hrvat i musliman - pričao je patrijarh Pavle o svojim školskim danima.

4. Mrvice hljeba
Jednom prilikom kada je završio sa jelom, uzeo je salvetu ispred sebe na kojoj je bilo nekoliko mrvica. Tiho je pokupio svaku mrvu i pojeo. Prisutni su šokirano upitali šta to radi, a on im je odogovorio:

"Ne znate vi, djeco moja, šta znači glad i koliko je djece širom svijeta gladno, a mi bacamo hljeb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Sjetite se svaki put gladne djece širom Afrike i svijeta kada vidite mrvice pored stola."

5. Duhovitost
Jednom je patrijarh išao negdhe avionom. Kada su letjeli nad morem, avion je ušao u zonu turbulencije i bilo je truckanja. Mladi arhijerej koji je sjedio pored patrijarha pitao ga je šta on misli o tome ako se avion sada sruši. On je bez zbunjenosti rekao:

- U odnosu na sebe, primiću to kao akt pravednosti, jer sam u životu pojeo toliko riba da bi sada bilo čudno kada one mene sada ne bi pojele - rekao je uz osmijeh.

6. Milione ostavio crkvi
Preminuli patrijarh je svoju zaostavštinu namijenio pravoslavnoj crkvi i najbližoj porodici, djeci svog brata Dušana. Sinovcu Gojku Stojčeviću i njegovoj sestri Nadi patrijarh je ostavio lični sat i budilnik.

U testamentu je patrijarh napisao i da želi da bude sahranjen u manastiru Rakovica, a želja mu je bila i da opelo bude u hramu Svetog Save. Testament se drži u tajnosti, a kako su ranije pisali mediji nije dugačak.

7. Jedi u sebi…
Patrijarh Pavle je umio da bude i strog. Uoči jednog obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu. Svi osim jednog monaha, koji je ćutao. Patrijarh ga upita zašto ćuti, zašto se ne moli sa ostalima, a monah je odgovorio da se moli u sebi. Patrijarh mu je na to dodao da onda treba i da jede u sebi.

8. Muzikalanost
Malo je poznato da je bio i izuzetan pjevač. Uživao je u višeglasnom pojanju duhovnih pjesama. Nikada se nije ustručavao da negoduje ukoliko hor ne bi pjevao sa vjerskim zanosom, pa je znao da stane pred njih i pun žara pokaže kako se pjevaju liturgijske pjesme.

9. Htio je da bude ljekar
Patrijarh Pavle rođen je kao Gojko Stojčević, a 1948. zamonašio se u manastiru Blagoveštenje. Odrastao je s tetkom po ocu, koju je mnogo volio i koja mu je zamijenila roditelje. Imao je želju da postane ljekar.