Zijevanje se često prenosi među ljudima i životinjama na temelju fenomena poznatog kao 'zarazno zijevanje.' To nije samo znak umora – u pozadini se kriju složeni biološki i društveni mehanizmi.

Foto: Ilustracija/ Pexels

Uloga zrcalnih neurona

Prema dr. Charlesu Sweetu, psihijatru i medicinskom savjetniku, zrcalni neuroni mogu biti odgovorni za to što zijevanje postaje zarazno. Ti neuroni reaguju kada vidimo kako neko drugi izvodi neku radnju – primjer, zijeva.

"Kada vidite nekoga kako zijeva, ti neuroni se aktiviraju", kaže Sweet za Live Science.

Zahvaljujući ovom mehanizmu, zijevanje se može širiti unutar društvenih skupina, povezujući njihove članove.

Uticaj bliskosti i pažnje

Ljudi i životinje češće reaguju na zijevanje poznatih osoba nego neznanaca. U istraživanju iz 2013. godine dokazano je da psi češće zijevaju kad vide svog vlasnika kako zijeva nego kad to čini stranac. Ovaj obrazac, poznat kao pristranost prema poznatima, vjerojatno je posljedica toga što pažljivije promatramo one koji su nam bliski.

Moguće evolucijske prednosti

Prema Andrewu Gallupu, profesoru bihevioralne biologije, postoje dvije glavne hipoteze o svrsi zaraznog zijevanja:

Povećanje budnosti i otkrivanja prijetnji

Gallup i kolege 2007. godine otkrili su da zijevanje hladi mozak, što može poboljšati mentalnu jasnoću. Ako se zijevanje širi među članovima grupe, to bi moglo kolektivno povećati nivo budnosti i pomoći u detekciji prijetnji.

Kasnija istraživanja dodatno su podržala ovu hipotezu, pokazujući da samo gledanje drugih kako zijevaju može poboljšati sposobnost uočavanja prijetnji.

Sinhronizacija ponašanja unutar grupe

Budući da zijevanje često prethodi promjenama aktivnosti i ima svoj prirodni cirkadijalni ritam, njegova zaraznost mogla bi služiti usklađivanju ponašanja članova grupe.

Istraživanje na afričkim lavovima pokazalo je da su lavovi koji su "pokupili" zijev 11 puta češće oponašali pokrete lava koji je prvi zijevnuo, u upoređenju s lavovima koji nisu zijevali.

Ko je podložan zaraznom zijevanju?

U kontrolisanim uslovima, oko 40–60 posto ljudi zijevne kad vidi drugu osobu kako zijeva. Ali, ne reaguju svi jednako:

Empatija: Neka su istraživanja pokušala povezati zarazno zijevanje s empatijom, no rezultati su neujednačeni.

Autizam: Prvotne studije sugerišu su da su djeca s autizmom rjeđe "zaražena" zijevanjem, no kasnija istraživanja pokazala su da fokus pažnje može izjednačiti razlike.

Psihopatske osobine:

Osobe s izraženijim psihopatskim crtama – poput sebičnosti, manipulativnosti i bezosjećajnosti – manje su sklone zijevati kad netko drugi zijeva.

Zijevanje kao društvena poveznica

Na kraju, kako kaže dr. Sweet:

"Zarazno zijevanje manje je povezano s umorom, a više s povezanošću. To je tihi način vašeg mozga da se sinhronizuje s ljudima (i ponekad kućnim ljubimcima) oko vas."