Da li je moguće uočiti disfunkciju ličnosti iz nečijeg svakodnevnog govora i upotrebe riječi?

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Na osnovu nedavnih istraživanja utvrđeno je da je to moguće, na brz i efikasan način.

Kada je u pitanju brza tekstualna poruka, dugačak imejl, ležeran razgovor sa prijateljem ili komentar na mreži, riječi koje ljudi biraju otkrivaju dublje obrasce u načinu na koji misle, osjećaju se i odnose se prema drugima.

Svako ima uobičajene načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Kada ovi obrasci postanu kruti, intenzivni ili ometajući, mogu izazvati stalne probleme sa emocijama, mišljenjem o sebi i odnosima.

Uobičajeni poremećaji ličnosti uključuju narcisoidni, antisocijalni i granični poremećaj ličnosti.

Mnogi ljudi koje upoznajete na poslu, prilikom izlazaka na sastanke ili onlajn mogu pokazivati blaže poteškoće, kao što su promjene raspoloženja, negativnost, rigidnost u razmišljanju ili mračnije osobine poput manipulacije i prigovaranja. Ovi obrasci često su bili prisutni u načinu na koji ljudi govore ili pišu, mnogo prije nego što se pojave otvoreni problemi.

Ekstremni primjeri ponašanja

Lingvisti koji su analizirali lična pisma austrijskog serijskog ubice Džeka Untervegera, koji se smatra klasičnim slučajem malignog narcizma, pronašli su neuobičajeno visok nivo egocentričnog jezika, poput „ja“ i „mene“. Takođe je imao primjetno ravnodušan emocionalni ton.

Psiholozi odavno ističu da određene jezičke navike otkrivaju kako ljudi funkcionišu interno. Na primjer, ljudi koji doživljavaju nelagodu stalno koriste jezik više usmjeren na sebe i više riječi koje izražavaju negativne emocije. To je zato što internalizuju i snažno proživljavaju negativne afekte.

Način na koji izgovaramo riječi nas odaje

Oni sa mračnijim crtama ličnosti često koriste neprijateljski, negativan i nepovezan jezik, uključujući više psovki i riječi koje izražavaju ljutnju, poput „mrzim“ ili „ljut“. Istovremeno koriste manje društveno povezujućih izraza poput „mi“.

Ovi obrasci obično nisu namjerni. Javljaju se prirodno jer jezik prati pažnju, emocije i misli. Uz pomoć računarske analize teksta, istraživači danas mogu brzo i u velikim razmjerama analizirati ove suptilne znakove.

Rezultati istraživanja

„Kroz četiri studije koje su koristile računarsku analizu teksta – od kojih su tri činile moje doktorsko istraživanje – moje kolege i ja pronašli smo jasne dokaze da disfunkcija ličnosti ostavlja vidljiv trag u svakodnevnoj komunikaciji“, rekla je autorka studije Šarlot Envisl, istraživačica u ranoj fazi karijere na Univerzitetu u Liverpulu.

U studiji sprovedenoj na 530 ljudi, objavljenoj u časopisu Journal of Personality Disorders, analizirali smo pisane eseje o bliskim odnosima. Takođe smo prikupili podatke o nivou disfunkcije ličnosti. Oni sa izraženijom disfunkcijom koristili su jezik koji je nosio osjećaj hitnosti i snažnog fokusa na sebe – „moram“, „ja sam“.

Korišćene su riječi u prošlom vremenu, bilo je više negativnih, naročito ljutitih emocionalnih izraza, poput „bijesan“ i „iznerviran“. Učesnici su koristili primjetno manje intiman ili afiliativan jezik, poput „mi“, „ljubav“ i „porodica“.

U drugom projektu, objavljenom u časopisu Journal of Affective Disorders Reports, analizirali smo pisane eseje (530 ljudi) i transkribovane razgovore 64 romantična para, uključujući žene sa dijagnostikovanim poremećajima ličnosti.

I u pisanoj i u usmenoj komunikaciji, osobe sa disfunkcionalnijim ličnostima koristile su više riječi koje izražavaju negativne emocije i širi spektar takvih izraza. Čak i u svakodnevnim razgovorima njihov jezik je nosio snažniji negativni afekt, što ukazuje na preokupaciju negativnim osjećanjima.

Što se tiče onlajn komunikacije, u studiji objavljenoj u časopisu Mental Health Research analizirali smo gotovo 67.000 objava na Redditu od 992 osobe koje su se identifikovale kao osobe sa poremećajem ličnosti. Oni koji su se često bavili samopovređivanjem koristili su znatno negativniji i ograničeniji jezik.

Njihove objave sadržavale su više egocentričnog jezika i više negacija, poput „ne mogu“. Takođe su koristili više izraza tuge i bijesa, više psovki i rjeđe su referisali druge ljude. Njihove formulacije bile su i apsolutističnije, odražavajući razmišljanje po principu „sve ili ništa“, koristeći riječi poput „uvijek“, „nikad“ i „potpuno“.

Zajedno, ove karakteristike stvaraju lingvističku sliku emocionalne preopterećenosti, negativnosti, povlačenja i krutog razmišljanja.

U tekućem projektu koji analizira više od 830.000 objava istih 992 osobe sa poremećajem ličnosti, uz 1,3 miliona objava kontrolne grupe, ispitivali smo kako ljudi izražavaju svoja samouvjerenja („ja sam“, „osjećam se“, „moje“).

Otkriveno je da osobe sa poremećajima ličnosti češće dijele samouvjerenja, koja su negativnija, ekstremnija i fokusirana na poremećaj, uključujući izraze poput „moje mentalno zdravlje“, „simptomi“, „dijagnoza“ i „lijekovi“.

Često su se fokusirali na bol i traumu, kao i na djetinjstvo i značajne odnose, što sugeriše dublje borbe sa identitetom.

Zašto je ovo važno

Razumijevanje ovih jezičkih obrazaca ne znači dijagnostikovanje ljudi, već prepoznavanje promjena koje mogu ukazivati na poteškoće. Ključ nije u pojedinačnoj riječi, već u obrascu kroz vrijeme.

Suptilni jezički tragovi mogu nam pomoći da bolje razumijemo druge, pružimo podršku onima koji se bore i svjesnije upravljamo svojim društvenim odnosima – onlajn i oflajn.