Često imamo sklonost da mislimo kako je komunikacija lakša nego što jeste, ili da je to nešto što prirodno dobro radimo, a ne vještina koja se može usavršavati i kojoj možemo svjesno posvetiti pažnju. Ako poboljšamo svoje komunikacijske vještine, gotovo svaki aspekt našeg života imaće koristi. Komunikolozi izdvajaju neke uobičajene loše navike koje bi trebalo da ostavimo u prošlosti – i objašnjavaju zašto.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Pročitali ste poruku, ali ne odgovarate

Svima je poznat osjećaj kada pošaljemo poruku, vidimo da je pročitana, ali odgovor ne stiže satima. Počinjemo da se pitamo da li smo rekli pogrešnu stvar, iako je druga osoba možda samo zauzeta ili preopterećena.

Ipak, komunikolozi smatraju da „tišina postaje poruka“. Ne moramo uvijek biti dostupni, ali se preporučuje kratak odgovor poput: „Vidjela sam poruku, javiću se kasnije.“ Tako ostavljamo prostor da odgovorimo kada smo spremni, a drugoj osobi dajemo do znanja da nije zaboravljena.

„Bacanje mrvica“ (breadcrumbing)

Breadcrumbing je oblik komunikacije u kojem osoba pokazuje povremene, minimalne znakove zainteresovanosti – kratke poruke, kasne komplimente ili lajkovanje objava – bez stvarne namjere da se odnos razvije.

Riječ je o savremenom obliku emotivne manipulacije, kombinaciji ghostinga i benchinga, gdje osoba ne nestaje u potpunosti, ali ne preduzima ništa konkretno. Postoji dovoljno pažnje da se održi nada, a zatim slijedi tišina koja stvara zbunjenost, sumnju u sebe i anksioznost.

Važno je prepoznati ovaj obrazac na vrijeme. Jasnoća je ljubaznost, čak i kada je neprijatna.

Minimiziranje tuđih briga

U želji da pomognemo, često govorimo stvari poput: „Nije to tako strašno“ ili „Nije sve tako loše“. Iako dobronamjerno, ovakve rečenice mogu učiniti da se sagovornik osjeti neshvaćeno.

Da bismo to izbjegli, potrebno je priznati da ljudi drugačije doživljavaju iste situacije. Umjesto savjeta, bolje je postaviti pitanje: „Možeš li mi objasniti kako se osjećaš?“ Time pokazujemo da nam je stalo da razumijemo.

Telefonski razgovori na javnim mjestima bez slušalica

Kada glasno razgovaramo na javnim mjestima, druge ljude pretvaramo u nevoljne slušaoce. Većina ljudi ne želi da bude dio tuđih privatnih razgovora.

Važno je biti svjestan okruženja i razmisliti da li je trenutak i mjesto prikladno za određeni razgovor.

Izostavljanje ljubaznih fraza

Često šaljemo poruke ili mejlove bez osnovnog pozdrava, naročito u poslovnoj komunikaciji. To čini interakciju hladnom i bezličnom.

Jednostavan pozdrav ne oduzima mnogo vremena, a značajno poboljšava ton komunikacije.

„Zamka za prijatelje“

Poruke poput: „Imaš li planove večeras?“ često navode sagovornika na pogrešne pretpostavke. Kada se ispostavi da je pravi razlog, na primjer, potreba za prevozom, osoba se može osjećati dovedenom u nezgodnu situaciju.

Zato je važno biti otvoren o svojim namjerama i ne dovoditi druge u moralne dileme.

Istrpite tišinu

Kada nastupi tišina u razgovoru, mnogi je doživljavaju kao neprijatnu i govore nešto nepromišljeno. Komunikolozi savjetuju da se naviknemo na tišinu.

Ako ne znate šta da kažete, iskreno priznanje poput: „Nisam siguran šta je najbolje da kažem“ često je bolja opcija od brzopletih riječi, naročito u ozbiljnim razgovorima.

Izlivi bijesa

Nagomilavanje frustracija koje se završi naglim izlivom bijesa može ozbiljno narušiti odnose. Zdravija alternativa je rješavanje problema na vrijeme i razmišljanje o tome da li su stvari koje nas nerviraju zaista važne.

Ponekad je potrebno zapitati se da li je nešto naš problem ili samo naša tolerancija na razlike.

Pogrešno dijagnostikovanje sukoba

Sve češće se u sukobima koriste termini poput „narcizam“, „gaslajting“ ili „trauma“, često netačno. Ovakav govor može postati oružje koje prekida dijalog i dodatno eskalira problem.

Važno je razlikovati stvarne psihološke pojave od svakodnevnih nesuglasica.

Surova iskrenost

Iskrenost je važna, ali može biti zloupotrijebljena kada se koristi kao izgovor za grube ili povređujuće komentare. Rečenica „samo sam iskren“ često služi kao štit za nepromišljene riječi.

Prije nego što nešto kažete, zapitajte se: da li to treba reći, da li je pravi trenutak i da li ste vi osoba koja to treba da kaže.

Teško je premostiti razlike

Bliskost ne znači slaganje u svemu. Ipak, često upadamo u razmišljanje „ili/ili“, gdje samo jedna perspektiva djeluje ispravna.

Izazov je ostati otvoren za drugačije stavove, bez potrebe da mijenjamo svoje mišljenje. Moguće je biti povezan i prihvatiti da postoji više istina istovremeno.