Foto: Ilustracija/Pixabay.com

Zamislite da šetate nekim prostorom bez određenog cilja – možda istražujete park ili lagano obilazite prostor muzičkog festivala.

Da li biste češće skretali ulijevo ili udesno?

Upravo to pitanje postavio je međunarodni tim istraživača, nakon što je prethodna studija o socijalnom distanciranju tokom pandemije kovida iznenađujuće ukazala na mogućnost da se ljudi ne kreću tako nasumično kao što mislimo, prenosi Science Alert.

Ovoga puta naučnici su posebno analizirali pravac skretanja ljudi u različitim starosnim grupama, kulturnim okruženjima i prostorima. Otkrili su jasan obrazac koji potvrđuje njihove ranije neočekivane rezultate – značajnu sklonost ljudi da se kreću suprotno smjeru kazaljke na satu, odnosno da češće skreću ulijevo.

Nakon tog otkrića pojavilo se novo pitanje – zašto postoji takva sklonost?

„To je bilo potpuno neočekivano, jer instinktivno pretpostavljamo da ljudi, kada se kreću bez određenog plana, skreću onako kako im u tom trenutku odgovara, bez ikakve opšte preferencije“, kaže inženjer Klaudio Feličijani, koji je tokom istraživanja radio na Univerzitetu u Tokiju.

Kako navodi, postojala je jasna i mjerljiva tendencija da ljudi češće skreću ulijevo nego udesno kada su svi ostali uslovi isti.

Ovakva sklonost kretanju suprotno smjeru kazaljke na satu primijećena je i ranije, na primjer u takozvanim „circle pit“ krugovima na hevi metal koncertima.

Zbog toga su istraživači željeli da eliminišu moguće spoljne uticaje na ponašanje ljudi, poput kretanja drugih osoba ili načina na koji je prostor organizovan.

Eksperimenti su sprovedeni u Španiji i Japanu, u otvorenim i zatvorenim prostorima, među ljudima različitih društvenih i kulturnih navika, kao i među ispitanicima različitog uzrasta.

Naučnici su analizirali i pojedinačno kretanje.

U jednom eksperimentu 209 ljudi zamoljeno je da se samostalno i slobodno kreću unutar šestougaonog prostora formiranog stolicama i stolovima, čime je potpuno isključena mogućnost uticaja grupe.

U svim testovima zabilježena je umjerena, ali statistički značajna sklonost ka skretanju ulijevo.

Istraživači nijesu pronašli vezu između ove pojave i dominantne ruke ili noge, niti pola ispitanika.

Jedini faktor koji je donekle uticao na rezultate bilo je životno doba. Mlađi ispitanici pokazivali su izraženiju sklonost ka kretanju suprotno smjeru kazaljke na satu, iako studija nije obuhvatila osobe starije od srednjih tridesetih godina.

Šta tačno uzrokuje ovu pojavu za sada nije poznato, ali istraživanje je isključilo nekoliko mogućih objašnjenja. Sve ukazuje na to da uzrok vjerovatno leži u biologiji, a buduće studije trebalo bi da pruže preciznije odgovore.

„Vjerovatno nije povezano sa vidom, jer smo učesnicima prekrivali i lijevo i desno oko, a sklonost je i dalje postojala“, objašnjava Feličijani.

Dodaje da su neki postavljali pitanje da li uzrok mogu biti veliki prirodni fenomeni poput Korijolisove sile ili Zemljinog magnetnog polja, ali da prema dosadašnjim rezultatima to djeluje malo vjerovatno.

Na prvi pogled, činjenica da ljudi češće skreću ulijevo nego udesno možda ne djeluje kao veliko naučno otkriće. Međutim, rezultati bi mogli imati značajnu praktičnu primjenu u brojnim oblastima – od projektovanja zgrada do planiranja evakuacija.

Aerodromi, muzeji, željezničke stanice, tržni centri i prostori oko stadiona mogli bi biti pod uticajem ovih suptilnih obrazaca kretanja, naročito kada se okupe velike mase ljudi.

Zahvaljujući ovim saznanjima, rute za evakuaciju mogle bi biti projektovane efikasnije i bezbjednije.

„Postoje i zanimljive paralele sa određenim sportovima“, dodaje Feličijani.

On navodi da se neka trkačka i automobilska takmičenja gotovo uvijek održavaju na stazama koje idu suprotno smjeru kazaljke na satu, ali razlog za to još nije razjašnjen.

To je tema za neko buduće istraživanje.

Naredni koraci mogli bi uključivati proučavanje toga da li ova sklonost postoji i kod starijih ljudi, kao i kod osoba sa različitim motoričkim sposobnostima. Naučnici smatraju da bi eksperimenti u virtuelnoj realnosti mogli pomoći, jer omogućavaju precizniju kontrolu nad čulnim uticajima.

Tim istraživača takođe želi da ispita da li slična sklonost postoji i kod drugih životinjskih vrsta. Za sada je tek nekoliko studija ukazalo na takvu mogućnost, uključujući istraživanja mrava koji istražuju nepoznata gnijezda.

„Naši rezultati možda djeluju kao malo i nevažno otkriće, ali u prirodi većina pojava povezanih sa kretanjem pokazuje da se životinje uglavnom kreću bez izražene preferencije pravca“, kaže Feličijani.