Nova studija ukazala je na to da se različite vrste ljubavi ponekad odražavaju i u istoj regiji mozga, ali različitim intenzitetom, te pokazala pet različitih stepeni. 

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Ljubav je "sjajna stvar", no čini se da različiti aspekti ljubavi aktiviraju različite dijelove mozga, pokazalo je istraživanje naučnika sa  Univerzitea Aalto, u Indiji, čiji su rezultati nedavno objavljeni u oxfordskom časopisu Cerebral Cortex. Istraživači su uspjeli iscrtati plan neuronskih mehanizama koji čine različite oblike ljubavi i pokazati da različite vrste ljubavi - partnerska, ljubav prema djeci, kućnim ljubimcima, prijateljima... - aktiviraju različita područja mozga, prenosi Psyhiatrics.com.

Studija pokazuje da postoji sastavni dio stvaranja i održavanja veza s drugim ljudima, roditeljima, djecom, ali i ljubimcima, prijateljima, pa čak i stvarima koje su nam drage. Ove su veze naučnici i ranije pokušavali objasniti i već su došli do zaključka da postoji šest različitih tipova ljubavi, no ova je studija dala i neke dokaze za to.

Naučnici  su koristili funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), istražujući aktivnost mozga povezane s ljubavlju prema romantičnim partnerima, djeci, prijateljima, strancima, kućnim ljubimcima i prirodi. Kako bi probudili te osjećaje, istraživači su zamolili učesnike  studije da slušaju kratke priče napisane za određene vrste ljubavi. Pritom bi koristili fMRI kako bi pratili rezultirajuću aktivnost mozga. Nalazi upućuju na to da se odgovori mozga uvelike oslanjaju na objekt ljubavi, pri čemu različiti oblici pokreću zasebne neuronske mreže.

Za potrebe studije istraživači su pratili reakciju mozga na različite oblike ljubavi u čemu im je pomoglo 55 učesnika roditelja. Magnetskom rezonancom mjerili su aktivnost mozga uečsnika prezentirajući im pažljivo osmišljene scenarije različitih vrsta ljubavi: romantičnu, roditeljsku, ljubav prema prijatelju, kućnom ljubimcu, suosjećajnu ljubav prema strancu i ljubav prema prirodi.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Roditeljska ljubav, opisana kroz scenarije poput prvog viđenja svog rođenog djeteta, izazvala je najjaču moždanu aktivnost. Prema autorki istraživanja Pärttyli Rinne, ova duboka aktivacija dogodila se unutar sustava nagrađivanja mozga, naglašavajući primarnu važnost veze roditelj-dijete. Romantična ljubav takođe je pratila ovaj intenzitet. Naime, obje vrste ljubavi stimulirale su moždane centre za nagrađivanje, što ukazuje na njihovu moćnu ulogu u ljudskom povezivanju i preživljavanju.

Druge vrste ljubavi odrazile su se puno suptilnije. Saosjećanje ljubav prema strancima aktivirala je iste dijelove mozga kao i bliski odnosi, međutim, s izrazito manjim intenzitetom. To sugeriše da, iako ljudi imaju urođenu sposobnost empatije i altruizma, to je manje izraženo na neuronskoj razini od ljubavi prema poznatim osobama.

"I dok je ljubav prema prirodi osvijetlila djelove sistema nagrađivanja mozga koji se razlikuju od onih koje aktiviraju društvene veze. što nagoviješta drugačiju vrstu ljubavi, kad je riječ o kućnim ljubimcima, rezultati su zavisili o vlastitom iskustvu učesnika. Vlasnici kućnih ljubimaca pokazali su značajno veću aktivaciju u područjima mozga vezanim uz društvene veze u poređenju s onima bez ljubimaca. To ukazuje na duboke emocionalne veze koje nesumnjivo mnogi vlasnici stvaraju sa životinjama.

"Sada pružamo sveobuhvatniju sliku moždane aktivnosti povezane s različitim vrstama ljubavi od prethodnih istraživanja",  objasnio je Pärttyli Rinne, filozof koji je organizirao istraživački projekt, u saopštenju za javnost. Obrazac aktivacije ljubavi stvara se u društvenim situacijama u bazalnim ganglijima, središnjoj liniji čela, prekuneusu i temporoparijetalnom spoju na stranama zatiljka, kaže. 

Rezultati studije otvaraju potencijalne nove načine razmišljanja o tome kako se različite vrste ljubavi mogu promijeniti na temelju neuroloških stanja ili problema s mentalnim zdravljem. I crtanjem reakcija mozga na različite oblike naklonosti, studija baca svijetlo na to kako on djeluje na biološkoj i kulturnom nivou.