Quiet quitting – trend kojem nas uči generacija Z i koji je počeo postavljanjem granica na poslu, a proširio se na sve sfere života.

Fotio: Ilustracija/ Pixabay

Možete li da zamislite život u kojem dajete tačno onoliko koliko dobijate? To je život u kojem isključite laptop u 17 sati i bez premišljanja zanemarujete sve poslovne poruke i mejlove koji stignu kasnije tog dana. Onaj, u kojem prestajete da šaljete poruke prijateljici koja vam se baš nikada ne javlja prva. Ne skupljate veš za djecom – jednostavno ga nećete oprati, ako nije u korpi za to predviđenoj.

Upravo ovakvom postavljanju granica uči nas generacija Z i to kroz fenomen nazvan quiet quitting. Trend tihog otkaza počeo je postavljanjem granica na poslu, a danas se proširio na sve sfere života.

Šta je quiet quitting i zašto je postao trend?

Quiet quitting ili tihi otkaz nije isto što i napuštanje posla. Radi se o tome da radite samo ono što je zaista neophodno i samo svoje osnovne zadatke, bez dodatnog prekovremenog stresa, bespotrebnog truda ili forsiranog entuzijazma. I dalje primate platu, ali svoj balans stavljate na prvo mjesto.

Trend je posebno postao popularan početkom 2020, uz ogromnu podršku društvenih mreža, kada su žene i muškarci počeli da dijele svoje priče o postavljanju granica na poslu. Iako neki tvrde da ovaj fenomen možda nije potpuno nov, jedno je sigurno: sve više ljudi prepoznaje koliko je važno reći dovoljno je i osloboditi se pritiska da stalno dajete više nego što možete.

Kako tihi otkaz izgleda u praksi i kako reaguju menadžeri?

U članku Harvard Business Review tihi otkaz se opisuje kao odbijanje zaposlenih da izdvoje dodatno vrijeme i prihvate neugovorene zadatke za istu platu. Oni obavljaju svoj posao, često ga obavljaju veoma dobro, ali ne ostaju duže, ne dolaze ranije i ne idu na neobavezne sastanke, tim bildinge, niti prihvataju dodatni posao.

Reakcije menadžera na ovaj trend pomješane su. Neki su bili tolerantni, djelom zato što je u prethodnim godinama bilo teško zamjeniti zaposlene, posebno na tržištu rada s malim brojem kandidata. Drugi su pak reagovali tako što su tiho ili otvoreno otpustili zaposlene za koje su smatrali da "opterećuju sistem". Pojavio se čak i izraz quiet firing – činili su uslove rada toliko nezadovoljavajućim da je zaposleni bio primoran sâm da ode.

Kako je quiet quitting postao stil života?

Quiet quitting nije samo radni trend, to je način života. Počelo je kao reakcija na prekomjerni stres na poslu, ali se brzo proširilo u sve sfere života.

U braku, to je tiho povlačenje: prestajete da ulažete energiju u razgovore, zajedničke planove i intimnost. Partneri ostaju fizički prisutni, ali emocionalno su distancirani. Ovaj proces često počinje nesvesno, ali se s vremenom pretvara u svakodnevnu rutinu bez strasti ili dublje povezanosti.

Slično tome, u prijateljstvima, ljudi prestaju da ulažu napor, odgovaraju na poruke ili iniciraju susrete. Umjesto otvorenog prekida, dolazi do postepenog povlačenja, što može biti znak da su se odnosi jednostavno iscrpeli ili da su se promenili prioriteti.

Tiho odustajanje je odgovor na prekomjerni stres i iscrpljenost. Psiholozi objašnjavaju da tihi otkaz omogućava ljudima da postave granice i zaštite svoje mentalno zdravlje. Umjesto da se prekomjerno angažuju u aktivnostima koje izazivaju stres, fokusiraju se na ono što je u njihovoj kontroli, čime povećavaju osjećanje unutrašnje moći i zadovoljstva. Ovaj pristup omogućava pojedincima da se distanciraju od negativnih uticaja i da se fokusiraju na odnose i aktivnosti koji donose stvarno zadovoljstvo.

Psihologija iza fenomena tihog otkaza

Quiet quitting nije nužno negativan fenomen; može biti zdrav način da se postave granice, očuva mentalno zdravlje i fokusira energija na odnose i aktivnosti koje donose stvarno zadovoljstvo. Razumevanje ovog trenda pomaže u prepoznavanju potreba za promjenama u životu i omogućava donošenje svjesnih odluka koje vode ka većem blagostanju.

On omogućava ljudima da postave jasne granice u odnosima i obavezama, sprečavajući prekomjerno iscrpljivanje i omogućavajući im da se fokusiraju na svoje potrebe i prioritete.